Slonovska surla Strahinjščice

U sklopu priprema (za neke formalnih, a za druge neformalnih jer si još ne žele priznati da će morati dati doprinos jednoj od većih avantura) za transverzalu Ivanščice (neslužbenu, naravno, jer nikad nisam čuo da bi se išta slično održavalo ili pokušalo makar nemam iluzije da smo mi prvi koji će to i pokušati učiniti) na meti se našla Strahinjščica. O njoj je već bilo riječi, a ovo nije prvi susret koji smo s tom krasnom planinom imali. Posjetili smo Strahinjščicu i njezinu prekrasnu planinarsku kuću sredinom kolovoza prošle godine. Iako se navodi kao planina koja je zahvalna za izlete jer je u blizini Krapine, mi još nismo naletjeli na značajniji promet te smo tako i ovaj put vidjeli samo jednu manju skupinu planinara, a kod pl. kuće ih je bilo još par. U usporedbi s Pasarićem i Ivanščicom, ovo je pustinja.


Pogled prema Jelenskim pećinama s naše početne točke

Klasično mjesto ostavljanja automobila je kod stadiona NK Zagorec (adresa: Podgora Krapinska 2B) od kojeg Vam se nude tri moguća puta: a) preko Jelenskih pećina, b) preko Rudnika i c) preko Slona. Odabrali smo Jelenske pećine jer smo tom stazom već išli, navodi se kao najugodnija do pl. kuće Strahinjščica, a postojao je i plan da se jednom kad stignemo do raskrižja na kojem odabirete hoćete li prošetati još manje od pet minuta do pl. kuće ili ćete skrenuti prema Slonu, krenemo baš prema Slonu. Da, sad je onaj trenutak kada iskusniji planinar stane misliti i pita se: “Znaju li oni što rade? Od pl. kuće do Slona i natrag vodi prilično zahtjevna ruta!”

Takav jedan planinarski skeptik je, naravno, u pravu. Između vas i vidikovca Slon (420 mnv) naći će se “brdašce” Gorjak sa svojim najvišim vrhom Golešom (678 mnv). Dakle, ići ćete malo gore pa dosta dolje, a na kraju ćete sve to ponoviti vjerojatno već sanjajući i buncajući o hladnom pivu. Tako nekako je otprilike i bilo, no svi koji su barem jednom išli u planine s našom neustrašivom piratskom ekipom znaju da se putem može očekivati svašta, ali nagrade su na kraju uvijek velike. Primjerice, ovaj put osim što je cijela ekipa “spalila” mnoge kilokalorije i znatno unaprijedila svoju izdržljivost, iznađen je i imenovan još jedan planinarski manevar! “Napraviti slonovsku surlu” ili “Učinio si od jelena slona!” odsad znači krenuti preko Jelenskih pećina, a onda sasvim svjesno skrenuti prema Slonu. Nakon toga, vraćate se istim putem natrag prema pl. kući.

Surla je duga skoro 3 kilometra za koje vam u smjeru Slona (većinom spust) treba manje od 1 sat. No, povratak (većinom uspon) je pakleni i trebat će vam nešto duže. Gledajući u podatke taktičkog sata, čini se da smo mi praktički jurili u breg i pokorili Gorjaka i Goleša u rekordnom vremenu jer imamo gotovo istu minutažu puta prema Slonu i od Slona natrag prema pl. kući. Rekao sam jučer svima da sam zadovoljan našim učinkom, no sad za to imam još više razloga!

Slon sam po sebi i nije nešto pa ako niste ljubitelji planinarenja (gorski fanatici) i ne trebate svojim prisustvom počastiti baš svaki i najmanji kutak planine, ne bih vam ga preporučio. Pruža se lijepi pogled na Brezovicu, a ako vam to može biti dovoljna inspiracija da je zabilježite na vašu “to do” listu, možda je i vrijedno muke.

Nakon što smo obavili surlu, krenuli smo zadovoljno prema pl. kući Strahinjščica gdje su cure odlučile da im je dosta, a muški dio ekipe je odlučio još malo stisnuti do vidikovca Dedek s kojeg se pruža fenomenalan pogled. To čini Dedeka jednim od nezaobilaznih mjesta Strahinjščice.

Naposljetku je uslijedila gozba kod pl. kuće Strahinjščica. Ako nikad niste bili, teško je samo i zamisliti što sve planinari uspiju ugurati u planinarske ruksake. Banane, jabuke, paprike, klice, ostaci roštilja, sendviči, keksi, čokolade, pive… Uglavnom, slobodno si dopustite malo uživanja nakon teškog uspona! Strahinjščica ostaje naša topla preporuka svima koji vole biti aktivni i boraviti u prirodi!

Vidimo se na planinarskim stazama!

Što ti misliš? Komentiraj: