Na Pusti Lobor pune duše

Oj Lobore, Lobore,
Ne treba mi more
Samo Koprivnjaka mi daj
Da smacam si noge

Boravak u prirodi je strast. Mnogo puta se zateknem kako gledam u „polje“ šumskog luka i širim ruke kao da grlim svo zelenilo. Ovaj put je pred nama stajala Skalovka, a ja sam opet širio svoje ruke u znak odobravanja. Moji suputnici su već naviknuti na ekscese i čudne znakove ljubavi koje iskazujem kad se nađem usred našeg iskonskog boravišta. Maja i Mario su sa mnom odlučili prokrčiti put do Pustog Lobora koji je ujedno, barem mislim, zadnja stara utvrda Ivanščice na kojoj još nisam bio. Zajedno smo hrabri trojac koji je već prije oborio sv. Luciju s nogu i zašao duboko u njezino međunožje.

Automobil smo parkirali kod Žganog vina te smo Putem Luke Baretina krenuli kao da idemo na vrh Ivanščice. Luka Baretin bi jednostavno popizdio da zna koliko planinskih heretika ide njegovim putem do vrha, a koriste razna prijevozna sredstva od kvadova (neuobičajeno urnebesnih zagađivača koje zapravo mnogi smatraju „dobrim“ i prihvatljivim za obilazak prirode) do osobnih automobila. Uistinu, nema ništa gore od prizora nekog kako ide automobilom do vrha planine. Medvednica i okolica Sljemena boluju od tog fenomena već dugo, a čini se da ni naša draga Ivanščica nije imuna. Treba vam 45 minuta (tri kilometra) umjerenog do brzog hoda da bi od Žganog vina došli do raskrižja za Vilinsku stazu. Umjesto da idete na vrh Koprivnjaka (postoji istoimeni vrh i potok), vi ga zaobilazite s istočne strane i nastavljate planinskim putem koji će vas dovesti između spomenutog Koprivnjaka i Skalovke. Imate dvije opcije, a to su: neoznačena planinarska staza koju trebate uporno slijediti bez obzira što ne dobivate nikakve poticaje u obliku znakova Boga planine ili put koji izgleda kao vododerina, to jest korito potoka koje je obično ispunjeno lišćem pa je potrebno biti oprezan.

Od skretanja na Vilinsku stazu (koja inače vodi sve dolje do Lepoglave i nudi mnoštvo prizora) do samog Pustog Lobora vas dijeli pet kilometara, ali put je varljiv – penje se pa se spušta, a proljetne vrućine koje su počele ništa ne olakšavaju. Zapravo je ovo vrlo jednostavan i intuitivan put; tako dugo dok je Koprivnjak uz vas, ne možete pogriješiti. Slijedite potok tako dugo dok ne naiđete na skretanje udesno (sjever) kod kojeg možete vidjeti oznaku za Pusti Lobor. Mnogi se odluče za posjet Pustom Loboru s početnom točkom u selu Lobor te su, koliko znam, gosti sa sjeverne strane prilično rijetka pojava.

Staza za Pusti Lobor ipak nije bila pusta pa smo sreli jednu obitelj koja se također zaputila k Pustom Loboru. Prestigli smo ih na samom usponu za utvrdu (jurišali smo pred kraj kao da nas goni sam vrag, a valjda smo bili samo sretni što je konačno počeo neki izazovni uspon). Sama lokacija me jako podsjeća na Pustu Belu, ali su prizori mnogo ljepši jer ima puno brda i vrhova sa svih strana. Za obranu od napadača je gotovo idealno! Osim samih zidina (koje nisu kao stari Belecgrad ili prekrasni Milengrad, ali su opet puno bolji od siromašne i gotovo totalno razorene Židovine), tamo se nalazi jedna klupica te knjiga za posjetitelje koja je stavljena u lijepi drveni „kovčeg“. Žiga nema, a pretpostavljam da je to zato što je kao službena planinarska obilaznica maknuta staza „Starim gradovima Ivanščice“.

Prilikom upisivanja u knjigu posjeta i Majinog crtanja, uspio sam naići na trag svojeg blog prijatelja Jelenka što me posebno razveselilo. Eto, pa će onda netko mrzovoljan i tehnofobičan reći da smo mi blogeri cijeli dan na kompjutorima i komuniciramo samo preko međumrežja. Kad ste zadnji put komunicirali s nekim preko knjige posjeta koja se nalazi unutar ostataka utvrde koja se prvi put spominje u 13. stoljeću i koristila se za krvavo tamanjenje neprijatelja?

Povratak nam je sjeo malo teže jer se trebalo osam kilometara vratiti po suncu koje je već odavno pošteno peklo. Trebalo nam je dva sata za povratak, ali čim smo se približili Skalovki, a nakon toga i Koprivnjaku postalo je lakše jer nam je drveće pružalo hlad.

Za sjevernjake (planinare sa sjeverne strane Ivanščice) neuobičajenija i nepopularnija destinacija kakva jest, Pusti Lobor je svakako vrijedan da ga se obiđe. Dobar je za razbijanje monotonije stalnih odlazaka na sam vrh Ivanščice.

Što ti misliš? Komentiraj: