Dravski pirati (Zimski spust 2017.)

Bili smo prilično razočarani kad je Zimski spust 2017. zakazan za 8.1., otkazan zbog zaleđenih dijelova zadane rute, niskih temperatura i ledenog vjetra od kojeg vas nikakve jakne ne mogu sačuvati. Trebalo je pričekati samo kojih mjesec dana i nadobudna VAKUUM-ova ekipa je dobila priliku iskazati se plutajući na vodama naše rijeke Drave. Naime, danas, na ugodnih već skoro proljetnih devet stupnjeva, održan je i izveden očekivani Zimski spust 2017. Ovo su naše rijeke i naše blago, a kako smo se proveli – pročitajte u tekstu koji slijedi!

Mnogima od nas ovo je bilo prvo iskustvo s veslom. Nedovoljno mokri, ali razdjevičeni, zatekli smo se bezbrižno klizeći kroz zavijutke rijeke Drave. Osim onih kojima je Cirkovečka zamjena za kupanje u moru ili nekih zainteresiranijih entuzijasta, vjerujemo da je rijeka Drava većini nepoznanica. Ono što većina naziva rijekom Dravom zapravo je kanal kroz koji ona teče tamo “gore” od hidroelektrane. Čamac, kanu ili neko drugo krasno plovilo će vam uvelike pomoći u istraživanju tajnih i poznatijih rukavaca naše varaždinske rijeke. Pješački most, dravska “špica”, kavica kod dvorane – sve je to samo grebanje po površini. Danas smo dobili samo mali okus onoga što vide i dožive bijeli labudovi, crne race i sramežljivi gnjurci.

Na putu smo da diplomiramo okolne planine, ali o plutanju na vodi ne znamo mnogo. Veslačima i ostalim ljudskim vodenjacima je to možda smiješno, ali za ovakav pothvat treba i hrabrosti. Dok među mladima, zainteresiranim za nova iskustva, spomenete spuštanje čamcem niz Dravu, obično ćete dobiti dvije vrste reakcija: a) Idemo!, b) umrijet ćete. Rekli su nam da ćemo pasti u vodu, da ćemo se prehladiti, a bilo je i zabrinutih za mušku prostatu i ženske (da, samo ženske) mjehure te jajnike. Dovoljno je reći da će vremena za umiranje uvijek biti. Avantura je ono što se dogodi kada ne umreš.

Okupljanje je bilo od 9:00 do 10:00 kod Dravskih bazena. Nekadašnji ugostiteljski objekt na izletištu Drava sada je prostor Rafting kluba Matis koji je ujedno i organizator ove zanimljive sportsko-rekreativne manifestacije. Tamo smo platili startninu (30 kuna) i dobili svoja vesla i prsluke. Uskoro krećemo prema parkiralištu koje se nalazi između Mosta bana Josipa Jelačića i željezničkog mosta, a tamo nas čekaju dva autobusa koji će nas odvesti do Svibovca Podravskog gdje je naša polazišna točka. Organizatori su nas rasporedili u čamce i nakon početne zbrke i razdvajanja VAKUUM RET-a (River Expedition Team), nekako je sve došlo na svoje te smo troje završili u jednom čamcu (Monika, Matej, Nikola), a četvero u drugom (Maja, Kika, Damir i ja). Rečeno nam je da bi spust bio gotov za dva sata veslanja, ali zbog čestog pauziranja na sprudovima, to će se odužiti na tri i više.

Iako su organizatori naglasili da se ne preporuča unositi alkoholno gorivo u čamce, bilo je bačvi raznih veličina. Naš skipper, simpatični gospodin Rogoz, rekao nam je da je ovo još i dobro s obzirom na ono što se inače događa. Na vodu se ulazi ujutro, a izlazi se kasno navečer i to na jedvite jade. Izgleda da smo mi bili prilično uzorna ekipa (mi pijemo u autobusima jer nas njih nije strah, a u čamcima nam je još nelagodno) koja je bila više zainteresirana za prirodne ljepote Drave i aktivnost veslanja nego za opijanje i padanje u vodu. Pjevalo se od samog početka (ili bolje reći otkad je gorivo proradilo), a količina veslanja je bila obrnuto proporcionalna količini alkohola dostupnog u čamcu. Tako smo mi, u potpunosti nevini i suhi, ubrzo stigli na samo čelo kolone. Skipper i naš spasioc (HGSS – specijalisti za vađenje trupala iz rijeka i jezera), također simpatičan čovjek iz Vukovara kojem nažalost nisam uspio uhvatiti ime, bili su zadovoljni našim veslanjem. Istina, trebalo nam je kojih sat vremena da shvatimo što to znači “potegnuti leđima” i ne sve raditi rukama, ali naučili smo.

Osim udisanja svježeg zraka, boravka u prirodi, zdrave fizičke aktivnosti te druženja s novim i zanimljivim ljudima, plovidba je približavanje ideji piratstva. Crnih jedara nismo imali, ali želje za natjecanjem i prebacivanjem na tuđe čamce je itekako bilo. Budući da su me čak i ljudi iz drugog čamca oslovljavali kao kapetana (što mi je velika želja biti), uzeo sam si to pravo da nazovem naš čamac “Crna Raca”. Strah i trepet dravskih rukavaca – Crna Raca!

Kao i uvijek, počele su navirati ideje o mogućoj suradnji VAKUUM-a s rafting klubom, ali i ideje nekih od članova posade da se aktivno počnu baviti veslanjem. Osobno sam već dugo vremena zaljubljen u vodu i gledam s čežnjom prema raznim plovilima. Fascinantno mi je biti toliko blizu vode i slušati njezin prirodni zvuk. Prirodno je i da čovjek ogladni nakon veslanja, a organizatori su se pobrinuli da svaki sudionik spusta dobi porciju graha. Kao što sam pohvalio i organizatore pohoda uz Muru, moram pohvaliti Matis ekipu što aktivno sudjeluje u detabuiziranju vegetarijanskog/veganskog variva od graha. Ništa do dede Tonija opet, ali grah je bio dobar!

Što poručiti nakon odveslanog Zimskog spusta? Naša preporuka svima je da sljedeće zime ne propuste spust, a isto vrijedi ako se pruži prilika za proljetni, ljetni, jesenski ili bilo kakvi drugi spust. Čuli smo da je na Kupi također odlično. Čuli smo da će neki članovi VAKUUM-a pokušati postati članovi HGSS-a dok će drugi i dalje ostati samo pirati. Uživajte u prirodi i vidimo se!

 

Što ti misliš? Komentiraj: