Nazubljene nimfomanke i sileni (Kalnik i 7 Zuba)

Odmah ću priznati pa da završim s tim: učinili smo prošli vikend planinarsku herezu, onu najgore vrste. Dovezli smo se automobilima do samog planinarskog doma!

Planinarenje za vikend? Naravno! Bilo je pitanje kojom ćemo rutom ovaj put krenuti pa sam proveo koji sat pred planinarskom kartom Ivanščice. Obožavam to raditi i mislim da mi je to najbolji dio pripreme odlaska u planinu. Gledaš u te krasne karte od majstora Smerkea i zamišljaš kako će biti zakon na pohodu koji upravo planiraš – magična, planinarsko-orgazmična fantazija. Maja se zaželjela Pionira pa je moj pogled srljao na tu stranu. Pokušavao sam spojiti Pionir s nekom zanimljivom lokacijom koja nije predaleko od Pasarića pa da se stignemo i proveseliti bez da mi netko nešto ne opsuje. Utvrda Židovina je jedno od onih nesretnih mjesta na koja već dugo iz daljine bacam oko – ne samo jer je jedna od KT Belečkog planinarskog puta (BPP) nego me naprosto zabavlja činjenica da je zadnji vlasnik, gospodin Zabavnik, dao srušiti sve zidove utvrde. Čovjek nije pokazao ni trunku poštovanja prema kulturnoj baštini!

Napil se bum i se bum potrl! – gospodin Zabavnik, zadnji vlasnik utvrde Židovina

Ne znam otkud mi ta informacija, ali povezujem tu utvrdu s vješticama. Jedan drugi znanstvenik (iako diskreditiran zbog nekih svojih u-vida), Stan Gooch, bi nazvao to intuitivnom spoznajom koja se obično stavlja u suprotnost s racionalnom spoznajom. Mjesečina, zavijanje vukova, pucketanje vatre, sve glasnije stenjanje u mraku, vrhunac. Prepustit ću tumačenje ovog čitateljima/cama! No, utvrda Židovina i divlje orgije će morati još malo pričekati svoje vrijeme.

Odredište je bio Kalnik, a to znači samo jedno: moram kontaktirati svojeg dobrog prijatela, posljednjeg Škarničanina i živog čovjeka Bubača. Ako je netko ekspert za puteve oko i do Kalnika, onda je to on. Prošao sam svojevrsno neformalno obrazovanje s njim, tečaj preživljavanja koji se sastojao od rute koja je vodila od Vidobrnjaka sve do Kalnika i natrag. Bilo je to nekih jedanaest sati hodanja kroz šumu. Našli smo vrganje, pili domaći gemišt pod suncobranom kad je kiša bjesnila nad nama – znate, to su one priče koje ću pričati unucima. Sasvim slučajno (čitaj: sinkronicitetno) su Bubač i njegova ekipa plaćenika ovaj vikend namjeravali prošetati do Kalnika. Predloženo mi je da idemo kroz drugi kamenolom pa uzbrdo, ali smo zbog mogućeg blata odustali. To je bila dobra odluka!

Naš vjerni pratitelj i vodič Jebato/mister Mustač

U jednom automobilu Monika i Matej, a u drugom ide hrabra ekipa Kneginec (Maja, Šećer i ja) uz pojačanje iz Bjelovara (Marek). Put automobilom je bio dug, a na dijelovima veoma serpentinast. Mareku se nešto mućkalo u želucu, ali na kraju je izdržao bez da prosipa dijelove sebe po Laviću (Peugeot 106). Do pl. doma smo se vozili skoro sat vremena i iako ne znam kud smo išli, gledajući kartu mogu otprilike rekreirati naš put: Presečno prije Marofa lijevo, kava/čaj/pivo (neki su počeli rano) u birtiji Park, Oštrice, Orehovec (ne onaj za piti nažalost), Ljubešćica, Možđenec, južno za Sudovec (serpentina alert!), Gornja Rijeka, Dropkovec, Hižanovec, Vojnovec Kalnički, Borje, Kalnik, planinarski dom. Eto, nadam se da sam prema svima bio fer i sve pobrojio.

We want you for VAKUUM MET! – ujko Šećer

Plan je bio doći do Vranilca i onda po svim zubima natrag do doma. Zagrijavanje do vrha (šetnjica kroz šumu kako to zove naš Matej), a onda slijedi prava stvar. Penjanje na sedmi zub možete obaviti na lakši i teži put. Monika prvo Mateju nije dala da ide po težem putu, ali se ipak popeo kao čovjek-majmun dok ona nije gledala. Maja, Nikola i ja smo išli onim što se naziva lakšim putem, a Monika i Marek su došli do vrha alternativnim putem (taj je kao još lakši makar bih ja rekao da nijedan nije lak). Iako ima među nama strastvenih penjača, napomenuo bih da bi Vam bilo pametno nositi kacigu kad se penjete po Zubima. Čak i najiskusniji padnu! 

Tako smo napredovali po Zubima u pratnji vjernog psa koji nas je pratio još od doma. Neki su ga zvali Jebato, a drugi mister Mustač. U svakom slučaju, on nas je vodio cijelim putem, nestajući kad smo se verali po kamenim vrhuncima, ali pojavljujući se svaki put kad je bio ravniji teren. Negdje između četvrtog i trećeg Zuba su se Monika i Maja spustile niz Kalnički klitoris (planine su hermafroditi pa na i u njima svi nađu nešto za sebe), a Marek, Šećer, Jebato i ja smo išli obilaznim, lakšim putem. Matej je pokazao totalnu dominaciju (i malo manje razumijevanja planinarskih pravila koja nalažu da se ne odvajate od skupine plazim jezik) te je tako cijelo vrijeme bio jedan zub ispred nas. Nikola (Šećer – stvarno ne znam kako da ga oslovim kad nekad paše jedno, a nekad drugo) je izmislio novu mjernu jedinicu potrošnje energije na planini – burek po kilometru (b/km). Ispalo je da je dosta neučinkovit jer smo prošli jedva dva kilometra sveukupno, a on je uspio pojesti čak dva bureka.

Tamo negdje kod prvog Zuba počeo sam urlati Bubačevo ime u vjetar i on je odgovorio. Ekipa je već zapalila vatru i pošteno se gostila kad smo mi došli do njih. Nikola je ispijao planinsko pivo (Kasačko ovaj put), a uskoro smo mu se u srkanju božanskog nektara pridružili i Matej i ja. Bubač i škarničanski pljačkaši su karnivore iz naše skupine ponudili s hranom, a ja sam bacio oko na bombice viskija. Imali su različita imena, ali svi su bili istog okusa. Crne masline su se opet pokazale kao čisti pogodak na planini. Pozdravili smo se s Bubačem i popeli se te razgledali Stari grad Veliki Kalnik. Pogled na jug je prekrasan, a zapadno strši prepoznatljivi TV toranj na Vranilcu, a ispod njega se pružaju Zubi.

Kalnik nudi mnogo prilaza, skriva mnogo staza, a nagrade se na kraju puta itekako isplate. Ne moramo ni reći da imate našu toplu preporuku! Više nemam nikakve iluzije o tome da će se glad za prirodom i planinom ikad utažiti. Dapače, ona se pojačava svakim izletom. Čujem taj neki glas u glavi, mogući eho davne prošlosti ili samo poziv sudbine. Šapuće mi tu jednu te istu pjesmu:

Dotakni drvo, kamen, list
Tvoja stopala su tvoj kist
Hodaj, skakući, divi se
Ti si dio prirode.

Planina je majka
Planina je otac
Ti si njegova kćer!
Ti si njezin sin!

Kad nešto osjećaš
Prepusti se
Hodaj stazom
Svoje sudbine.

One thought on “Nazubljene nimfomanke i sileni (Kalnik i 7 Zuba)

Što ti misliš? Komentiraj: