Gospodin Mrzljak u adekvatnom ruhu

Nosi svoj partlek ponosno. Pa makar on bio prljav.

Iako ove zime ne planinarimo tako revno kao prošle godine, VAKUUM MET još uvijek nije mrtav! Pomanjkanje vremena, desetkovana i podijeljena ekipa te velike hladnoće – sve to ima utjecaj na našu smanjenu aktivnost. Ljudi se ovih dana skrivaju po svojim dupljama i, reklo bi se, s pravom. No, Bog planine pravim planinarima nikad ne da mira te oni hrabro kroče i po najvećoj hladnoći. Tako smo Maja, Nikola (poznatiji ovdje i u undergrond krugovima kao Šećer) i ja odlučili još jednom posjetiti našu Ivanščicu. Trebao je ići i Marek, ali u duhu mojeg prošlotjednog otkazivanja pohoda, on je meni istom mjerom uzvratio te mi je mobitel zazvonio oko 07:17. Bio sam već budan pa me sadržaj poruke samo malo razočarao, a ne i razljutio.

Nepem ja danas na planinu. Uživajte!

Prvotni plan je bio ići do Pustog Lobora, ali smo na kraju, poučeni iskustvom, zaključili da ne bi baš bilo dobro da se po ovoj zimi i snijegu izgubimo te gotovo sigurno nahladimo i razbolimo. Bolje na kraju puta imati sigurno i toplo utočište, a Pasarićev dom je baš ono što zadovoljava željene kriterije. Tako će Pusti Lobor pričekati do nekog toplijeg vremena, a na nama je sad bilo da odlučimo kojim putem do vrha. Pionir i Konj su vjerojatno skliski pa se Mrzljak nametao kao idealno rješenje. Sad znamo da je i na njemu sklisko, a preporučaju se štapovi. Bilo bi dobro imati i gamaše zbog snijega na pojedinim dijelovima staze.

Put je po snijegu i ledu otežan te se troši više energije nego inače. Svejedno, kad prestanete hodati i gaziti po snijegu, zimska tišina je sama za sebe nagrada. Trebalo nam je kojih sat i četrdeset minuta do vrha. Stigli smo u Pasarićev dom oko 11:30, a gužva je bila nešto manja nego je nedjeljom uobičajeno. Čini se da je prva smjena, kako to zove Nikola, bila već na putu prema dolje ili u svojim domovima. Crno kuhano vino je baš prijalo, a nakon toga je Nikola dograbio grah s kobasicama te smo popili svaki jedno tamno Velebitsko jer nikad još nismo došli u Pasarićev dom, a da ne popijemo pivo – pivska tradicija koja se čuva i koja dijeli muža od dječaka. Uz to, preporučam Vam da 4-5 kilometara uz brijeg teglite crne masline jer su one nakon tog puta finije nego samo ovako ako ih doma pojedete.

Prisjetili smo se kako je to bilo prošle godine kad je orkanski vjetar šibao piramidu usred novogodišnje noći. Koliko samo deset metara – koliko je visoka piramida na vrhu – čini razlike u temperaturi, morat ćete se jednom uvjeriti sami. Pogled je vjerojatno bio nešto najbolje što smo ikad s vrha Ivanščice vidjeli! More oblaka i magle prekrilo je cijelu južnu stranu Ivanščice, a okolni vrhovi su bili kao otoci koji proviruju iz vode da bi osjetili kako je to biti na suhom. Bio je ovo definitivno dobar dan za planinarenje!

Pozdravili smo se s Ivanom (ne znamo kako se zapravo zove) koji nosi maramu na kojoj piše Zalogajnica Ivanščica te krenuli natrag istim putem. Negdje tamo nakon groba neznanog junaka, na drvenom rukohvatu, uspio sam pasti i odsklizati se koji metar. Sklisko je pa još jednom upozoravamo sve koji vole planinarske zimske radosti da paze! Uživajte u snijegu i planinama!

VAKUUM MET

Što ti misliš? Komentiraj: