“Mudro” s mladima u Novom Marofu

Nedavno je na nevelikoj udaljenosti od dragog nam Varaždina, točnije u Novom Marofu, završio projekt u okviru programa Erasmus +. Program inače nudi mogućnosti međunarodne mobilnosti za pojedince te međunarodne suradnje za organizacije, među ostalim:
– provođenje razdoblja studija u inozemstvu,
– obavljanje stručne prakse,
– stručna usavršavanja i osposobljavanja,
– volontiranja
– razmjene mladih
– rad na međunarodnim projektima usmjerenima na modernizaciju i internacionalizaciju sektora obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta.

Kako se Hrvatska u posljednje vrijeme češće može svrstati među zemlje s nešto lošijim omjerom dobrih i loših praksi u navedenim područjima, dali smo si truda te već neko vrijeme pripremamo i objavljujemo priče mladih Varaždinaca/ki koji /e su se odvažili na tu avanturu. Preživjeli/e su i spremno te uglavnom pozitivno pričaju o svojim iskustvima. Naš je cilj potaknuti međunarodnu mobilnost mladih, pogotovo onih bez dosadašnjih iskustava te vrste. Upravo zato ćemo u ovom tekstu početi s iskustvom iz Hrvatske, Varaždinske županije točnije Novog Marofa. To je najbolji prvi korak za sve one koji se na sudjelovanje u ovakvim projektima možda nisu odlučili iz straha (vlastitog ili članova obitelji) od nepoznatog – naći lokalnog organizatora ili razmjenu koja se odvija u blizini mjesta gdje živite. Na taj način se možete osjećati sigurno još uvijek u Hrvatskoj, a ujedno upoznati šaroliko društvo stranaca/kinja (s više ili manje iskustva u razmjenama) te naučiti kako izgledaju pojedini segmenti života mladih u drugim europskim zemljama.

Uz već utvrđenu suradnju s novomarofskom udrugom mladih po imenu Mladi za Marof (MZM), ovog smo puta nabavili konkretna iskustva s čak dvije perspektive. Tako vam ovom prilikom donosimo intervju s odgovornom osobom, organizatorom projekta Dariom Žmegačem te mladom prijateljicom i volonterkom VAKUUM-a, Monikom Malenicom koja je prijavom na objavljeni poziv udruge MZM dobila priliku sudjelovati na projektu kao predstavnica Hrvatske.

Dario Žmegač: Organizacijski aspekt Erasmus + projekta

VAKUUM: O čemu se u projektu radilo, koja je bila tema?

Kad se kaže projekt moram napomenuti da ljudi često miješaju dva pojma: projekt i aktivnost projekta. Naime ovaj Erasmus+ projekt “EU goes WISELY” još uvijek traje, počeo je 1. listopada a završava krajem veljače. Projekt uključuje pripremu, provedbu aktivnosti, evaluaciju i širenje rezultata projekta. Glavni dio projekta jeste bila ova aktivnost, osposobljavanje za osobe koje rade s mladima, koja se održala 3.- 11. prosinca u Novom Marofu. Glavna tema je bila društveno poduzetništvo i razvijanje vještina, potrebnih kod razvoja društvenog poduzetništva, kod osoba koje rade s mladima.

VAKUUM: Kako gledaš na problematiku inciranja društvenopoduzetničkih pothvata u varaždinskom kraju, Hrvatskoj i Europi?

Tokom ovih tjedan dana imali smo priliku čuti o stanju društvenog poduzetništva u ostalim europskim zemljama. Na zapadu i sjeveru je ovaj oblik poduzetništva znatno razvijeniji nego kod nas ali još uvijek ne u tolikoj mjeri koliko bi neki od nas to željeli. Tokom jedne radionice su sudionici ispitivali lokalno stanovništvo u Novom Marofu o ovoj temi i zaključili da jako malo ljudi zna ili je uopće čulo o društvenom poduzetništvu. I naravno, kada se kaže na engleskom jeziku “social entrepreneurship” kod prevođenja na hrvatski se većinom koristi izraz socijalno poduzetništvo i onda ljudi to zbuni i većinom to povezuju sa socijalnim slučajevima.

VAKUUM: Koliko je bilo zahtjevno organizirati provedbu takvog projekta u Novom Marofu kao jednoj maloj sredini?

Sigurno je logistički zahtjevnije nego u većem gradu te zahtjeva bolju pripremu i uključivanje većeg broja volontera. U Novom Marofu imamo na jednom mestu smještaj za najviše 12 osoba, a mi smo ugostili 30 gostiju, tako da smo morali korstiti i privatni smještaj. Također, kad imate sudionike koji su vegetarijanci ili vegani to postaje izazov za lokalne ugostitelje. Ipak, važan je dio ovakvih projekata utjecaj na lokalnu zajednicu te savjetujem svim prijaviteljima da, koliko god teško bilo, pokušaju organizirati aktivnosti projekta u samom mjestu gdje i djeluju.

VAKUUM: Zašto misliš da su ovakvi projekti značajni?

Ovakvi projekti daju mogućnost mladima i osobama koje rade s mladima da usavrše razne osobne vještine, da razmjene iskustva s osobama iz drugih zemalja, dobiju širu sliku o problemima mladih u svijetu te unaprijede rad organizacija civilnog društva. Svaki projekt se fokusira na neku temu koja je bitna za razvoj društva i sudionike često ovakve aktivnosti motiviraju za daljnje učenje, usavršavanje i aktiviranje u životu lokalne zajednice.

VAKUUM: Postoje li i koje su osnovne razlike među mladima koji dolaze iz različitih dijelova Europe i odakle proizlaze te karakteristike?

Svaka zemlja ima drugačiju povijest, kulturu, životni standard pa tako imaju i drugačije mlade. Ipak tokom svakog projekta mladi zapravo uoče više stvari po kojima su slični nego različiti. Možda su problemi mladih, ponajviše zbog ekonomske situacije, različiti u npr. Švedskoj i Makedoniji, ali svi mladi teže istom: boljem i pravednijem društvu.

VAKUUM: Bi li preporučio i pod kojim uvjetima nekome da se prihvati pripreme i provedbe ovakvog projekta?

Mogu reći da, ako je korisno za našu udrugu da može biti korisno i za vas. Kroz sudjelovanje kao partner u Erasmus+ projektima i kroz organiziranje ovakvih projekata u Novom Marofu mi smo: razvili razne vještine velikog broja mladih u našoj zajednici, dali im motivaciju za daljnje učenje i osobni razvoj te omogućili da putuju i otkrivaju svijet van naših granica, upoznali smo lokalnu zajednicu sa drugim kulturama i razvili osjećaj pripadnosti Europi, povećali smo kapacitete udruge i sad smo spremniji za prijave većih i složenijih projekta. Svakako bih preporučio da se prije same prijave projekta dobro informirate o programu i da imate tim ljudi spremnih da budu uključeni u sve faze projekta…i naravno, da prijava projekta izađe iz jasnog problema mladih u lokalnoj zajednici čijem će rješavanju aktivnosti ovakvog projekta pridonijeti. Live long and prosper! 😉

Monika Malenica: Upoznala sam mnogo dragih ljudi iz svih krajeva Europe, a najvažnije je to da sam ostala u kontaktu sa nekima od njih

VAKUUM: Što te potaknulo da se prijaviš na Erasmus+ projekt?

Ono što me potaklo da se prijavim na Erasmus+ projekt je zanimljiva tema-Socijalno poduzetništvo. Zanimljiva s aspekta reinvestiranja profita u zajednicu, a s druge strane i brige za istu. Imala sam još jedan motiv, a to je interkulturalno druženje. Upoznala sam mnogo dragih ljudi iz svih krajeva Europe, a najvažnije je to da sam ostala u kontaktu sa nekima od njih. Tko zna, možda mi u budućnosti zatrebaju, bilo kao poslovni partneri ili kompići na zajedničkim putovanjima. 🙂

VAKUUM: Što smatraš da si tamo naučila a možda ćeš imati prilike primijeniti u budućnosti?

Produbila sam znanje koje sam već prije imala o socijalnom poduzetništvu, od poticanja kreativnosti i inicijative kroz različite radionice, razvijanja vlastitih ideja i projekata. Učili smo o aspektima prijave Erasmus+ projekata, što će mi zasigurno pomoći na daljnjem poslovnom putu.

VAKUUM: Misliš li da su i zašto ovakva iskustva važna za mlade iz Varaždina i drugih krajeva Hrvatske i Europe?

Ovakva iskustva su neizmjerno važna za mlade i njihovo razvijanje, jer osim što upoznaju mnoge ljude, stvaraju prijateljstva i uče o temi koja im u budućnosti može samo pomoći. To im je prilika za razvijanje vještina kao što je donošenje odluka, kreativnost i inovativnost, komunikacijske i prezentacijske vještine te timski rad.

VAKUUM: Misliš li da ima dovoljno prilika i interesa mladih u tvojoj lokalnoj zajednici za sudjelovanje i organizaciju ovakvih aktivnosti?

Ne, trebalo bi biti više ovakvih prilika. U Varaždinskoj županiji postoji svega par udruga koje pružaju razmjene mladih, i to nekoliko puta godišnje.

VAKUUM: Kojeg se osjećaja i koje prilike najradije sjetiš nakon što je projekt završio?

Iako je sam trening bio vrlo intenzivan te smo radili od jutra do mraka, bilo je i dosta zabavno-poučnih trenutaka. Kako smo za zadatak imali osmisliti vlastito socijalno poduzeće, sretna sam što sam bila u timu ljudi čija su razmišljanja slična mojemu. Smatram kako smo napravili vrlo dobar temelj za buduće razvijanje i realizaciju zadatka – Plesnu školu za mlade zbrinute u udomiteljskim institucijama.

Što ti misliš? Komentiraj: