Što leži iza naše motivacije?

Nakon korisne i motivirajuće tribine „Motiviranje mladih i komunikacijske strategije prema njima“ u organizaciji CISOK-a Varaždin (Centar za informiranje i savjetovanje o karijeri), mislim da je potrebno da neke stvari dodatno „filozofski“ razložim i objasnim.

Problem s volontiranjem se na kraju svodi na motivaciju. Iako bih mogao pričati i pisati o apstraktnim temama satima, učinkovitije je uvijek baratati konkretnim slučajem pa na njemu objasniti ono što se želi reći. Mi se u VAKUUM inicijativi trudimo zainteresirati mlade ljude za stvaranje sadržaja što je apsolutna nužnost u gradu poput Varaždina. No, da je Varaždin drukčiji, opet bi trebalo mlade usmjeravati k tome da sami stvaraju sadržaj (stvaratelji), a ne da ga samo konzumiraju (korisnici). Jasno je da se tu moramo priklanjati raznim znanostima o čovjeku, a psihologija se tu prirodno nameće kao prva.

1

Zašto ljudi rade to što rade? Zašto ljudi rade bilo što umjesto da rade ništa? U smjeru motivacije je krenula i spomenuta tribina te su izložene Maslowljeva i Glasserova teorija hijerarhije potreba. Čak i prije nego je to učinjeno, jedan od prisutnih je počeo spominjati da je za pokrenuti čovjeka na djelovanje nužno stvoriti kod njega neku potrebu. Srećom ili nesrećom, naša fizionomija je takva da se potrebe stvaraju same od sebe – barem one osnovne. Piramida ide dalje prema vrhu od sigurnosti (imovina, posao, zdravlje) preko ljubavi i osjećaja pripadnosti, priznanja od drugih i samog sebe do sebeaktualizacije. Osnovne potrebe morate stalno zadovoljavati, a jednom kad zadovoljite njih, krećete na beskrajni put, krug iz kojeg nema izlaza. Vaša uspješnost se mjeri po tome koliko ste sposobni zadovoljiti svoje potrebe, bile one bazične ili uzvišene i božanske. A u ovoj priči je od svinje do boga i natrag samo jedan kratki period vremena.

2Dan je primjer s magarcem i na sudionicima tribine je bilo da nađu način kako pokrenuti magarca. Naravno, radilo se o jednoj od naših domaćina (domaćica?) iz CISOK-a, Sanji, koju je trebalo pomaknuti iz stolca. Ona je kao ljudsko biće ipak mnogo kompleksnija od jednog magarca. Došle su svakakve ideje od prisilnog premještanja do profinjenijih oblika poput ucjene. Dugo smo mozgali o tome, ali ja sam imao tu neku, mogu reći, fundamentalnu sumnju da tu u dubini nešto ne valja. Kako prisiliti čovjeka da se pomakne ako je on uistinu odlučio da to neće učiniti? Zašto koristimo onu „tvrdoglav poput magarca“ ako je za magarca ponekad dovoljna mrkva, a za čovjeka to ipak neće biti ni približno dovoljno? Prosvjednici su umirali pred tenkovima jer se nisu htjeli pomaknuti. Ljudi su sposobni biti mučenici. Neke ćete prisiliti na nešto ucijenivši ih ili im stavivši pištolj uz glavu, no postoje oni koji se ni onda neće pomaknuti. Mi, dakle, možemo odlučiti da nešto nećemo učiniti pa makar nas to koštalo života.

3

Moje aktualno pitanje je ostalo i dalje isto. Kako motivirati mlade ljude da volontiraju i ostanu zainteresirani za njihovo inicijalno područje interesa? To je glavni problem mnogih udruga i organizacija koje se bave mladima, ali i profesora i učitelja u školama. Kako motivirati studente da uče? Na samoj tribini smo se zapleli u određena pitanja koja bi si svaki volonter, student, ali i čovjek trebao postaviti. Kasnije smo došli i do nekih pravila, nazovimo to, lijepog i ispravnog ponašanja prema volonterima, studentima, ali opet i ljudima. Odnos pun poštovanja, nikakvo potcjenjivanje, zajednički cilj kojem oni mogu itekako pridonijeti, po mogućnosti vršnjački odnos – nema pogleda svisoka. Sve je to u redu, ali mi kao da cijelo vrijeme zaobilazimo problem!

4

Jedan drugi sudionik je rekao kako studente treba nagrađivati, treba biti prije svega i zabavno, ali se neki akademski standardi svakako moraju zadovoljiti. Ipak se pamti i gdje su bile najbolje fešte. Nisam siguran jesam li ja to dobro shvatio, ali ako jesam, ja razumijem tog čovjeka u potpunosti! A razumiju i moji kolege volonteri i suorganizatori skorašnjeg koncerta u prostoru VAKUUM kluba kad su rekli da nam svakako treba „cuga“ da bi privukli ljude. Vjerovali ili ne, to je i jedan od razloga zašto su imali šank na otvorenju službenog Centra za mlade. Dapače, to je razlog zašto bilo gdje imaju šankove i bačve! Ne želim reći da su svi pijanice, ista stvar je i s hranom. Želim samo reći da bi nam trebalo biti prilično neobično da se uvijek na mjestima ispunjavanja viših razina potreba nekako nađu i sredstva za ispunjavanje onih osnovnih!

5

Mnogo je teoretskih problema sa samim volontiranjem, a to je jedan od razloga zašto bi netko mogao odbijati posjedovati volontersku knjižicu. Tko je zapravo volonter?

Onaj koji besplatno obavlja neku službu iz entuzijazma, radi svoga stručnog usavršavanja ili stjecanja radnog staža.

Treći sudionik tribine entuzijastično govori kako se svijest mladih studenata ipak budi jer u centru za savjetovanje o karijeri jednog lokalnog fakulteta imaju sve više savjetovanja i sastanaka sa zainteresiranim studentima. Odlično je kad su mladi ljudi zainteresirani za svoju budućnost, a/ali naše društvo posebno cijeni tu brigu za sebe koja prečesto dolazi uz bezosjećajnost za druge, krajnju sebičnost i osjećaj konkurencije jači nego u dva muška psa kad ugledaju ženku koja se tjera.

6Ili dva slatka zeca

Da opet okrivim naš kapitalistički sistem koji potiče takvo ponašanje? Zašto druge gledati kao konkurenciju i kao sredstvo za ostvarenje svojeg cilja kad možemo s njima surađivati i zajednički doći do zajedničkog cilja? Ljudi koji su lijeni, uplašeni i bez ideja će se prvi početi izvlačiti na riječ konkurencija. Gazim druge jer moram, to jednostavno tako ide. Većina žele biti operativci uz što manje odgovornosti kao što i većina želi biti korisnik. Za stvaratelje treba dotaknuti svijet ideja. Tko još ima za to vremena i/ili volje? Ironično je da su baš ti operativci najčešće oni koji za par mjeseci zamrze svoj posao, neće ga obavljati i sve im je teško. Zapravo, nijedan poslodavac koji je pri zdravoj pameti ne bi takve zaposlio. Čitava igra bi se tada prilično promijenila.

7

Čini se da samo s vremenom možete zaključiti radi li netko nešto zato jer to stvarno voli ili samo zato jer od toga ima neku korist. Čekajte, postoji li uopće netko tko radi nešto jer nema od toga nikakve koristi? Postoji li čovjek volonter izvan teorije potreba? U svijetu u kojem je sat volontiranja još samo jedna preporuka više za potencijalnog poslodavca, teško je raspoznati tko je uistinu iskren, tko je uistinu volonter. Tu je ta distinkcija između idealista i realista. Kao što postoje ljudi koji umru za neki cilj, tako postoje i volonteri koji ne žele nikakvu korist od onog što rade. Može li biti da je to onda razlika između nas i životinje koju se da namamiti?

evolution

A koji tip volontera ili čovjeka ste vi? Miriši li iza vaših akcija napoj ili pak razumijete što znači više dobro i bezuvjetna ljubav prema nekoj aktivnosti ili čak i osobi? Nemojte misliti da je ovo iznad isključujuća disjunkcija. Nemojte ni misliti da se šalim – uzdrman je cijeli koncept dobrote i nesebičnosti u koju se zamatamo gotovo svakodnevno. Gledajući se u zrcalo, uvjeravamo se da smo dobre osobe. No, jesmo li to doista? Znate koje je pravilo filozofa? Pravilo dosljednosti. Kad jednom krenemo, idemo do kraja, a znate što to znači?

Fiat veritas pereat vita

Ili u našem slučaju: Živjela istina pa makar i propao volonterski život.

8

*       *       *

Što ti misliš? Komentiraj: