Trunka Španjolske u Varaždinu uz ples, glazbu i – predstavu

Nisam znao što točno očekivati. Točnije, nisam znao koliko očekivati. Već u dopisu koji sam, s obzirom na rad na fakultetu, dobio na mail, a u kojem je bila ponuda za kupovinu karata, vidio sam da je taj jedan dan Varaždinskih baroknih večeri poseban. Naime, nisam neki revni posjetitelj VB koncerata, ali ne sjećam se da je bilo puno situacija u kojima je osim glazbe na pozornici bilo i plesne izvedbe. Čak i da je bilo, ovaj put je bio najavljen, ni manje ni više, španjolski flamenco! Kaže hjp.znanje.hr da je flamenco narodni ples i pjesma iz Andaluzije praćen gitarom, kastanjetama i pljeskanjem.

Flamenco u Španjolskoj

Sad mala digresija kojom objašnjavam početnu misao da “nisam znao koliko očekivati.” U svibnju ove godine sudjelovao sam na konferenciji u Sevilli, krasnom gradu gotovo na samom jugu Španjolske. Doživljaje odande zasad nisam zapisao iako je bilo interesantnosti raznih vrsta, od razglevadanja grada, preko hrane do doživljaja koje bih teško svrstao u određenu jedinstvenu kategoriju, osim općenito doživljaja.

Jedan dan za vrijeme razgledavanja grada gubio sam se po malim uličicama i naišao na Museo del baile flamenco – muzej flamenca. Da stvar bude bolja, upravo je bila na redu i izvedba koju sam objeručke prihvatio. U malom atriju zgrade na lagano povišenom podiju uz čašu popularne španjolske sangrie, uživao sam u ritmu flamenca. Bilo je to interesantno iskustvo zbog stvarno posebnog spoja glasovnog izražaja (gdje glas promukle nešto starije gospođe, koja je nekad i sama bila plesačica, daje specifičan osjećaj i dojam svakom djelu u čijoj izvedbi i ona sudjeluje kratkim upadicama, jednostavnim i kratkim, ali očito emotivnim stihovima koji služe naglašavanju ritma i osjećaja koji su okosnica flamenca), plesanog pokreta (koji su svašta samo ne obični – bilo je dvoje plesača na pozornici – žena je u svojih nekoliko haljina/kostima koje je promijenila tokom večeri, a uz rubac ili kastanjete kojima je dodatno naglašavala svoj ritam i pokret u ponekim djelima, plijenila pažnju svakim svojim pokretom: od elegantnog rada ruku preko oštrog, ali emotivnog izraza lica do izuzetnog rada nogu koji najviše naglašavaju trenuci laganog podizanja haljine kako bi kretnje nogama bile vidljivije; muškarac je, pak, po mojem mišljenju, puno ograničeniji u lepezi (pun intended) raspoloživih pokreta, no uspijeva, a naročito u suradnji s plesačicom, prenijeti određen oblik emocija, koji se većinom temelje na radu nogama, kao kontrast plesačici koja svoju izražajnost traži u pokretima ruku), i, naravno, glazbenog umijeća (solo gitara, uz ljudski glas određene boje, savršen je instrument za dočaravanje španjolske topline, vrućine ljetnih mjeseci, bogate povijesti koja se veže s narodima Afričkog kontinenta, romskih elemenata u flamencu i još pregršt emocija).

Ta jednosatna predstava svakako je jedan od središnjih događaja tog putovanja i događaj u kojem sam uživao, ali svakako i naučio štogod. Zapravo, kasnije sam shvatio da je flamenco tamo skoro kao raznorazni mladi izvođači koji nemaju kuda pa nastupaju na ulici sa šeširom pod nogama prolaznika.

Sevilla 2016 PAAMS16

Flamenco u Varaždinu

20160928_201910Flamenco u Varaždinu gotovo sigurno ne može polučiti doživljaj na razini flamenca u njegovoj originalnoj sredini. Pa ipak, svašta treba isprobati pa tako i ovu kombinaciju. Prepuna koncertna dvorana HNK u Varaždinu nikako se nije mogla dovoljno stišati za elegantni početak koncerta uz emotivne zvuke barokne španjolske gitare. Dodatni instrumenti koji su se pridružili (udaraljke/bubanj i barokna violina) uspjeli su nadglasati publiku, ali i natjerati publiku da se smiri i uživa u predstavi/koncertu. Apsolutni početak izvedbe te večeri, po mom mišljenju, svakako je bio izlazak flamenco plesačice na pozornicu. Tijekom cijele večeri bili su tu svi elementi flamencagitara, prepoznatljivi ritam, pucketanje prstima (vještina plesačice za začuditi se), lupanje nogom o parket koncertne dvorane HNK koji vjerojatno nikad prije nije doživio takvo tretiranje, podržavanje ritma pljeskanjem, kastanjete kao dodatak plesnom pokretu, lepeza kao plesni rekvizit…

S jednim uvaženim kolegom Varaždincem razgovarao sam za vrijeme pauze kako mi se jako sviđa cijela izvedba, ali da nedostaje pjevanja, onog specifičnog kakvo sam čuo u Španjolskoj, kako bi se upotpunio moj dojam flamenca. Pred sam kraj izvedbe, na moje oduševljenje, jedan od izvođača zapjevao je, iako iznimno kratko. Bitno je napomenuti da, iako izvedba nije bila besplatna, fakulteti i škole (za svoje zaposlenike, a u dogovoru sigurno i šire) mogli su ulaznicu za ovu i dosta ostalih VBV izvedbi nabaviti po cijeni od 20 kn što definitivno nije mnogo. Redovna cijena ulaznice bila je 75 kn što možemo preračunati okvirno u 10 €. Cijena ulaza na izvedbu u muzeju flamenca bila je nešto viša. Da li se isplatilo? S obzirom da nije bilo plesača i da se nisu baš iskazali pjevanjem, ne baš. S obzirom da je izvedba u Varaždinu gdje flamenca koliko znam nema i da je bilo još nekih drugih djela u izvedbi, osim flamenca, i da se ovdje radi o imenovanom izvođaču (ne sjećam se da li je negdje bilo promovirano ime izvođača koji su bili u muzeju, iako kažu da nabavljaju samo profesionalce), mislim da se u konačnici isplatila i puna cijena.

Skriveno u oku

No gdje je tu predstava? Djelujući temeljem informacije koju sam dobio tijekom te izvedbe, od navedene osobe, posjetio sam predstavu “Skriveno u oku” osječke Umjetničke akademije. Bila je to interesantna predstava puna putopisnih referenci, putositnica koje dočaravaju autoričino iskustvo iz raznoraznih gradova kojima je putovala i iz kojih zapisivala svoje doživljaje. Zašto flamenco u predstavi? Pa zato jer se usred predstave spominje putovanje Španjolskom i glumci publici daruju iznimno daleke, ali postojeće, doživljaje flamenca pljeskanjem ritma. Predstava je bila besplatnog ulaza za sve. Nadam se da je okupljena publika u staroj varaždinskoj sinagogi bila po volji glumaca i da su oni zadovoljni izvedenom predstavom, ali i odazivom Varaždinaca, kojih, nažalost, baš i nije bilo mnogo.

:Bo:

Što ti misliš? Komentiraj: