Što nam je na umu? – Online demokracija

Prvotno je zamišljeno da ovaj tekst bude objavljen na privatnom FB profilu autora kao note, ali je na kraju objavljen ovdje radi većeg broja ljudi do kojeg će na ovaj način doći.

Ima li idealnijeg mjesta za ovo napisati od FB note-a? Znaju li ljudi što je to uopće i kako se tome pristupa? Nema veze jer će se na Vašim news feedovima to pojaviti u obliku linka koji ćete stisnuti ili ignorirati. Napravit ćete to u roku minute ili dvije jer nakon tog vremena će moj jadni note već biti zatrpan tonom drugih stvari. Tako to funkcionira, a sve ovisi o broju Vaših prijatelja, *klikova* i zanimanja iz prošlosti, interesnih mjehura i skupina… čekajte, što? Doktorska disertacija se sigurno može napisati na temu metateorije Facebooka, njegovih statusa i mehanizama marketinga,  ali mi ćemo pokušati biti kratki.

p1080474

Svi mi imamo barem jednog prijatelja (ili smo ga imali budući da se ovdje prijatelji brišu zbog jednog krivog* statusa – očekujem da će mi broj prijatelja malo pasti nakon ove objave) koji je ovu, najpopularniju društvenu mrežu shvatio kao live feed za svoj život. Svakih pet minuta dolazi status o tome što se trenutno događa u nečijem životu. Postoje i oni intelektualniji* pa svako malo stavljaju citate i svoje komentare uz to. Tu su onda i glazbeni entuzijasti koji svako malo stavljaju youtube linkove i obrazuju svoje FB frendove u muzici i njezinim pravcima – onim modernim, ali i prošlim. Tu su i oni koji mogu na bilo koji status nešto prokomentirati. Dapače, osjećaju se pozvanima da nešto kažu (tzv. svakom-loncu-poklopac sindrom). Primjera je bezbroj, a samo o Vašoj dobroj volji ovisi koga ćete ostaviti pod uvaženom listom prijatelja, a koga ćete baciti u nepovrat online ne-prijateljevanja.

2

Već ste kod pristupanja najpopularnijoj društvenoj mreži žrtva jedne laži. Bolje reći: polulaži. Besplatno možda je za prosječnog korisnika, ali trik je u tome što taj prosječnik nije svjestan naravi svojeg odnosa prema cjelini. Nemojte misliti da svi ti ljudi mlate milijune iz čistog zraka! Prosječnih korisnika je mnogo, ali je gotovo nebrojeno i onih koji su zainteresirani za prodaju svojeg proizvoda. Napravivši ovdje račun, Vi ste već pristali biti bombardirani nebrojenim reklamama za stvari koje trebate, ali i ne trebate. Naivnost i neinformiranost ljudi se očituje kad netko zamoli svoje prijatelje da ne „lajkaju“ npr. stranice političara (jako popularno u ovo vrijeme) tako da se njima to ne bi pojavljivalo na news feedu. Osobni podaci koje neki tako spremno unose i odaju se koriste baš za to – da bi vlasnici sponzoriranih stranica mogli dobro naciljati (targeting) željenu publiku.

p1080472

No, da ne bi sve bilo tako crno – Facebook se danas koristi najviše za komunikaciju. Neki ga nazivaju nužnim zlom jer mailove malo tko danas pregledava osim ako nema neki studentski ili poslovni razlog. Inbox je postao svojevrsna opsesija, a navodno ih postoji mnogo koji u statusima obznanjuju svoje dosadno stanje iz kojeg ih možete izbaviti baš Vi svojom porukom. Virtualna druženja i beskrajni online razgovori su postali pravi hit, a neki su zbog njih povjerovali u dolazak novog, tehnološkog doba u kojem ljudi neće izlaziti iz svojih kuća već će živjeti u lavoru punom hranjive tekućine. Budalaštine i ovisnosti slabića. Da se krivo ne razumijemo: ne treba ni previše ozbiljno shvaćati one tehnofobnije koji bi najrađe živjeli bez ikakve moderne komunikacijske i druge tehnologije, a u isto vrijeme se boje da ne bi zalutali na Ivanščici kad jednom nogom stupe izvan markirane staze. Ne, oprostite. Ovo je jedna druga tema, ali primjedba stoji.

pool-of-death

Osim komunikacije privatnim porukama, tu je i već spomenuto komuniciranje statusima ili onim-što-nam-je-na-umu. To je možda i najpozitivnija točka cijelog Facebooka jer se radi o široj razmjeni mišljenja, a to je navodno veoma bitno u demokratskom društvu. Informiranost o temi je ključna, a različita razmišljanja drugih ljudi nam pomažu proširiti naše vidike, učvrstiti se ili olabaviti u vlastitim, često, krutim mišljenjima. Dakako, naš maksimalni reach je toliki koliko imamo dodanih prijatelja, a i ovdje je upitno hoće li naš status doći baš do svih prijatelja.

8adb62ba958d1e441975f61f9a414a72

Teorija je po tom pitanju prilično jasna, ali naša zapažena praksa je malo drukčija. Naime, na ljude koji stalno nešto komentiraju ili često pišu statuse se gleda kao na dosadne, naporne i nametljive. Zašto negativno labeliramo ljude koji imaju nešto za reći? Jesu li oni samo željni pažnje ili doprinose sveukupnoj raspravi? Prečesto ljudi šute, a oni koji se izražavaju su omraženi. No, nije to neki pritisak sistema, tamna sjenka totalitarizma koja prati demokraciju. Mogući sram i prezir dolazi od samih korisnika, jednih i mnogih od nas. Je li to sebičnost i taština pojedinaca koja onda kroz alate moderne tehnologije više dolazi do izražaja?

p1080471

Dijalog je moguć i nužan pa makar on bio online. Iako smo u demokraciji oduvijek slobodni izražavati svoje mišljenje (dokle god ono ne postane preopasno za samu strukturu sistema – makar su danas mehanizmi apsorpcije negativnih učinaka dovedeni do začuđujućih razmjera u kojima se čovjek zapita je li premet uopće više moguć?), danas je to lakše nego ikada prije.

p1080473

Za demokraciju i naše slobode je najpogubnija tišina. To je trenutak kad prije spomenuta sjenka ima najviše prilike da uđe na prednja vrata i da se slojevitost naših razmišljanja razvodni te postane jednolična. Riječi pohvale, pobune ili nešto između su naš put ka slobodi i stoga bi trebali njegovati kulturu dijaloga i razmjene mišljenja.

Što ti misliš? Komentiraj: