Samo još jedan blues za moj Varaždin

Ne mogu još dokučiti jesam li tužan ili sretan zbog jučerašnjih doživljaja. Objektivno je to jedno sasvim pozitivno iskustvo, ali subjektivnost u meni počinje gorjeti i prevladavati kad vučem korijene iz toga jednoga nesretnoga grada koji i ne piše baš pretjerano lijepe stranice što se tiče svojih mladih, alternativnije kulture i slično. Bez ikakve želje za misterioznošću, jučer smo bili nazočni večernjem programu drugog dana 3FF-a, to jest festivala alternative u Čakovcu.

DSC_0410

Čim smo prošetali kroz Perivoj Zrinskih i počeli se približavati starom gradu Zrinskih, bilo je jasno što su organizatori mislili kad su najavili da će to biti “utvrda umjetnosti i kulture”. Teško je to riječima opisati, ali mislim da je ekipa iz CeZam-a i to pogodila, rekavši da će to biti:

chillout zona za odmor i uživanje u umjetničkim instalacijama, skulpturama, slikarstvu, fotografiji, multimedijalnim radovima, muzičkim i svjetlosnim instalacijama, suvremenom plesom i koncertima.

DSC_0426

Sinergija između 3FF-a i Zrinski ART Festivala bila je čarobna. Mnogi će misliti da je ovo pretjerivanje i moguće je da mi je pogled iskrivljen rozim naočalama idealizma, ali tako to valjda i mora biti kad ste “alternativac iz grada duhova”. Različite instalacije su krasile šetnicu: stolica koja izgleda kao da je došla iz nekog dalekog svijeta koji kombinira fantasy i SF žanr, “ogoljeli” motorist koji me pomalo podsjetio na neku iskrivljenu sliku čežnje za vremenom Easy Ridera ili običnog nacističkog časnika ili samo vojnog pismonoše, drveno-metalna povorka orkestra koji se sastojao samo od instrumenata bez glazbenika te ogromni motor koji navodno pripada “Ponorelom Francu” koji dolazi iz instant-fiktivne priče o dobu kad će u čitavom Međimurju nestati krumpira pa će tzv. lovac na krumpire morati divljati ulicama bezvlašća i anarhije… U pravu ste, ovo je samo naš subjektivni doživljaj, ali zar cijela umjetnost nije baš takva? Ne postoje pravila i “ono što se u nečemu mora vidjeti”. Sloboda izražavanja i interpretacije.

DSC_0428

Uskoro dolazimo do mosta i s naše lijeve strane nalazi se zanimljiva instalacija, opet kombinacija više umjetnosti. Veliko platno ispred kojega se nalazi improvizirani bazen oko kojega su postavljeni svakakvi predmeti pokriveni bijelim plahtama. Ako sam iskren, podsjetilo me to malo na naše probleme s balama. Čini se da mi Varaždinci nosimo bale i u srcima. U trenutku našega prolaska na velikom su se platnu prikazivali razni umjetnički goli aktovi. Napuštena mjesta i naga ljudska tijela. S naše desne strane bila je glavna pozornica ispred koje su već svirali dečki iz ansambla Paradidl koji su bili apsolutno odlični i uvježbani. Oni su služili kao neki interludij između nastupa bendova od kojih su prvi bili Waitapu, a nakon njih su redom nastupali Pridjevi, Kries, Partleki i na kraju svojevrsni headlineri Gužva u 16-ercu.

DSC_0425

Međimurska craft piva, domaće rakije u epruveticama za sramežljivije i u velikim bocama za one otpornije, a navodno je bilo i graha. Kako je večer odmicala, broj nazočnih se povećavao, ali moglo bi se reći da se cijelo vrijeme veliki broj znatiželjnika muvao oko prostora festivala. Kasniji uvid nas je suočio s činjenicom da je ipak više mladih ljudi bilo na terasama kafića u centru Čakovca, ali to uopće nije ni bitno. Pamtit će se ovaj festival kao mjesto na kojem su i alternativci imali nešto za sebe. Svaka minuta koju sam proveo uz te vesele i aktivne mlade ljude bila je još samo jedan čavao u lijesu mojega, sada već podosta truloga rodnoga grada.

Zašto taj anti-lokalpatriotizam i animozitet prema “svojem”? No, sada nije vrijeme za vječne rasprave i pitanja o tome gdje su mladi grada Varaždina. Radije pogledajmo što jedan od organizatora kaže o pripremama samoga događaja:

Trebalo nam je dva mjeseca priprema, a pod to spada rješavanje dokumenata i dozvola te planiranje aktivnosti. Bookiranje bendova pet mjeseci unaprijed. Dva dana za postavljanje umjetničkih instalacija. Za to je trebalo oko deset volontera dnevno koji su kuhali grah i kolače, pospremali šator za bendove i pazili na bendove kad su išli spavati u prostor – Karlo, organizator

DSC_0424

Možete pretpostaviti koliko je volonterskih sati potrebno za takvo što, a mladi Čakovčanci očito znaju za koncept i ideju “općeg dobra” koja u ovom slučaju funkcionira tako da sama zajednica da nešto za zajednicu te se na taj način sami ljudi obogaćuju raznim iskustvima i poznanstvima. Nažalost, to je nešto što varaždinska mladež još uvijek mora pročitati u knjigama i rječnicima, a koliko će biti potrebno za usvajanje tih razmišljanja, a onda i praksi – nitko ne zna! Tu je i ta jedna druga stvar i da ne ispadnemo totalno naivni, idealistični i s glavama duboko zaronjenim u oblake – svijet pokreće dobra volja, ali i novac. Svaka dobra ideja treba poticaj, a mnogi ljudi znaju kakve noćne more proizlaze iz nedostatka početnoga kapitala ili predviđene premale svote za neki projekt. Uz čakovečki Radio-1 i Euro-Unit Croatia sponzori su bili i Grad Čakovec te Turistička Zajednica Grada Čakovca! To tako navodno funkcionira u ostalim gradovima Hrvatske – gradovi sufinanciraju svoje mlade i njihove projekte. Da! Čak i one alternativnije mlade!

DSC_0422

Jučer mi je postalo sasvim jasno da Varaždinac u meni ne može do kraja umrijeti te su tako moje misli letjele prema našem Šetalištu Vatroslava Jagića i Starom gradu. Što bi se sve samo tamo dalo napraviti da ima volje! Plutao je tako brod mojih misli na vodama pozitive oko mene i krajnjeg pesimizma što i mi nemamo ovakve stvari. Pokušavam si pregristi jezik ili prste pa ne spomenuti naš Špancirfest koji mnogi ljudi navode kao nešto autohtono varaždinsko i to sasvim sigurno i jest tako. No, je li to razlog da nas jedan stvarno veliki događaj može i mora zaljuljkati u mirni, vječni san? San iz kojega se ne budimo ni onda kad nam se piša? Svi ti argumenti u svezi velebnog Špancirfesta su “šrot i još jedno približavanje kritične mase prema čvrsto zatvorenim vratima tora”.

DSC_0427

Treba li puno novaca i truda za organizaciju Špancirfesta? Svakako treba! Treba li puno truda i novaca za organizaciju Porcijunkulova? Svakako da treba! No, zašto Čakovčanci mogu imati i tu, kao što mnogi zlonamjernici znaju reći, kopiju Špancirfesta, ali i festival alternative? Zašto imaju i bolji prostor i Centar za mlade? Zašto ne bismo imali cijele godine programe i festivale za vrijeme kojih se mladi i stariji mogu aktivirati i ojačati osjećaj zajedništva? Daleko od toga da pokušavam odvratiti pozornost od naše vlastite krivnje – naši mladi Varaždinci idu za svojim interesima i volontiranje im nije baš najjača strana. Nije im ni zamišljanje i organiziranje projekata. Zapravo nije im ništa od čega nemaju direktnu korist. Nekad mi se učini da oko sebe gledam strvinare i pretendente na stolicu u Gradskoj vijećnici, a ne mlade, energične i nadobudne ljude koji žele iskoristiti svoje talente da bi poboljšali svoj rodni grad i svoju okolinu.

DSC_0419

Prošli smo iz doživljaja jednog zaista posebnog događaja organiziranog od strane mladih Čakovčanaca u tamne sfere naše varaždinske realnosti. Iz svega treba nešto naučiti, a kad susjed ima ljepšu kuću od naše, mi Varaždinci počnemo prvo zlim jezicima govoriti o susjedu dok se ne uvjerimo da su nam svi drugi krivi za ono što mi sami nemamo ili nismo. Postoji to nešto što se naziva introspekcija i samokritika. Smatram da bi oštrica uvijek trebala biti okrenuta prema nama samima jer smo samo mi ti koji mogu nešto promijeniti. Svako zanošenje na nekog drugog, više instance i božanske intervencije već je defetizam.

DSC_0429

Ako osjećate nešto kad čitate ove retke, znajte da niste jedini. Ako želite upoznati nove ljude i raspraviti o Vašem mogućem doprinosu poboljšanju okoline, pravo mjesto za Vas je prostor VAKUUM kluba koji se nalazi u ulici Petra Preradovića 17. Sasvim se slučajno (ili namjerno) ovaj utorak, 6.9. u 19:00 održava sastanak svih zainteresiranih te slijedi definiranje programa VAKUUM kluba za nadolazeće razdoblje. Vrijeme za djelovanje je uvijek samo sad!

VAKUUM klub

Što ti misliš? Komentiraj: