U raljama Erasmusa by Jelena Buhanec (Rumunjska)

Kako su nas već uspjeli “optužiti” da smo planinarsko društvo, vrijeme je da razbijemo planinarsku monotoniju jednom drugom, također zanimljivom i aktualnom temom za mlade. Već jedno duže vrijeme pokušavamo živim primjerima te iskustvima pokazati koliko su studentske razmjene, kao što je Erasmus, korisne za svakoga tko se za njih odluči. Vrijednost životnih iskustava i moguće radne kompetencije se teško mogu opisati riječima, a o njima sigurno najbolje govore sami sudionici. Nakon našeg prijatelja s Malte, Abrahama Azzopardija i lokalnog dečka Ivana Pikije, vrijeme je da o iskustvima s razmjene progovori i naša Jelena – volonterka VAKUUM kluba, strastvena pletilja koja se uz to bavi dizajnom te izradom različitih modnih i funkcionalnih dodataka. No, najbolje da o sebi i svojim iskustvima progovori ona sama.

jelena0

Tko si i čime se baviš?

Ja sam Jelena Buhanec, studentica treće godine Tekstilno – tehnološkoga fakulteta, stručnog studija u Varaždinu, smjer – dizajn obuće. Iako sam završila srednju ekonomsku školu, strast sam pronašla u izradi modnih dodataka. Kod kuće imam opremljenu malu radionicu te me oduševljava sve vezano uz tekstil, kožu te kukičanje. Fakultet sam upisala iz želje da se stručno osposobim i razvijem likovni izražaj.

Koliko dugo si na Erasmus studentskoj razmjeni u Rumunjskoj? Kako si saznala za program i zbog čega si se prijavila?

Već prilikom upisa na studij saznala sam da postoji mogućnost odlaska u inozemstvo. Kad sam tijekom četvrtog semestra saznala da je rok za prijavu još nepunih tjedan dana, užurbano sam se bacila na prikupljanje sve potrebne dokumentacije. U izboru su bile ove zemlje: Turska, Estonija, Švedska i Rumunjska. Odlučila sam se za Rumunjsku jer sam dobila preporuku od studenata koji su bili tamo nekoliko godina ranije.

Kako si se pripremala za Rumunjsku? Je li bilo kakvih strahova?

Naravno da sam prije puta bila nervozna i puna pitanja. Pokušala sam čim manje razmišljati o odlasku kako ne bih previše očekivala od putovanja, ali mjesec dana prije polaska je svaki malo duži razgovor ipak skrenuo na tu temu. 🙂 Pokušala sam riješiti čim više obveza vezano uz zimski semestar i trudila sam se posložiti svoju radionicu kod kuće kako me ne bi dočekao totalni kaos kad se vratim. Pakirala sam se, naravno, zadnja dva dana. Kako sam putovala vlakom, mogla sam uzeti prtljage samo toliko koliko mogu prenijeti s vlaka na vlak kod presjedanja. Najpažljivije sam pakirala svoj “hekl emergency kit” – osnovni pribor za kukičanje i ručno šivanje.

jelena2

Što ti se u Rumunjskoj posebno svidjelo, a što ti se nije svidjelo?

Iaşi (čitaj: JAŠ) je drugi grad po veličini u Rumunjskoj i središte rumunjskog dijela povijesne pokrajine Moldavije. Iaşi je povijesni, kulturni, gospodarski i sveučilišni centar istočnoga dijela Rumunjske. Grad ima 320 000 stanovnika, a od toga je 60 000 studenata. Trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem na veličinu zgrada koje su ogromne. Prevladava socijalistička gradnja, a kako je velika većina Rumunja ortodoksne vjere, u Iaşiju ima čak 300 crkvi.

Prvih nekoliko tjedana imala sam pomiješane osjećaje – dio mene bio je u avanturističkom i pozitivnom duhu, a drugi dio bio je frustriran nepoznavanjem jezika i lošim stanjem soba u studentskom domu. Ipak, prilagodila sam se. Lošiji madrac, koji je možda čak i 50 godina star, u životu nisam vidjela. No, s dva sloja kartona, jednom yoga podlogom, osam slojeva deke te pamučnim prostiračem za krevet kupljenim u second hand-u (kojih ima pedesetak u gradu) postao je podnošljiv. Izgubila sam apetit kad sam ugledala prvoga žohara. Kasnije sam ih ubijala dlanom bez treptaja.

Što bi izdvojila kao značajne razlike studiranja u Hrvatskoj i Rumunjskoj?

U Iaşiju postoje dva sveučilišta. Fakultet Tekstila, kože i industrijskog menadžmenta koji spada u Gheorge Asachi, tehničko Sveučilište. Iznenadila sam se opremljenošću fakulteta i susretljivošću profesora. Svi s kojima sam radila bili su “majstori svoga zanata”. Laboratorij za dizajn obuće opremljen je 3D skenerom, 3D printerom, novim računalima i licencama za više programa za dizajn obuće. Laboratorij za izradu obuće opremljen je gotovo svim strojevima za šivanje gornjišta, stanjivanja kože, navlačenje gornjišta na kalup, a tu su i uređaji za ispitivanje kože i lijepljenje. Nažalost, nedostaje tehnologija za spajanje gornjišta i donjišta, tj. za samo dovršavanje obuće. U Rumunjskoj je proizvodnja obuće jače razvijena i fakultet je u dobrim odnosima s više tvornica koje potpomažu raznim donacijama.

Je li i na koje načine sudjelovanje u Erasmus studentskoj razmjeni tebi osobno i/ili profesionalno pomoglo?

Naravno da sam boravak u studentskom domu u stranoj zemlji, dok ste okruženi studentima iz cijelog svijeta, ostavlja velik dojam i utjecaj na vas. Možda ću kasnije požaliti, ali više sam se koncentrirala na struku nego na izlaske i zabavu. Najsretnija sam bila kada sam uspjela dogovoriti slobodan pristup strojevima za šivanje. Profesorice i asistentice bile su spremne pokazati mi kako se šiju proizvodi od kože.

Najbolje i najgore iskustvo / sjećanje koje nosiš sa sobom iz Rumunjske?

Najgore je vjerojatno to što sam morala otići doma!

Što je prema tvojem mišljenju potrebno kako bi se osoba prijavila i uspješno odradila svoju Erasmus studentsku razmjenu?

Kao i u svemu, osoba mora imati volju i želju te biti uporna i snalažljiva u novim situacijama.

jelena1

Kako je izgledao oproštaj i kakvi su ti planovi za budućnost?

Ispunila sam sve obveze, a rastanci su bili stvarnopuni emocija. Koliko god sam htjela ostati čim duže, veselim se što ću ponovno vidjeti svoje prijatelje i obitelj. Planovi su mi riješiti čim više ispita do kraja akademske godine, ali s obzirom da jednog kolegija nije bilo u Rumunjskoj, morat ću upisati pad godine. Zapravo mi to i ne pada teško jer mi se sviđa biti studenticom. Sve ostalo vrijeme kanim se posvetiti radu u Prvoj zadruzi studenata Fabric8 co-op čiji sam osnivač i član zajedno s još desetak studenata s Tekstilno – tehnološkoga fakulteta.

One thought on “U raljama Erasmusa by Jelena Buhanec (Rumunjska)

Što ti misliš? Komentiraj: