Majina Pisana pećina i daleki Milengrad

Ne idem spavati. Heroji ne spavaju. A ni heroine. Također ne spava ni VAKUUM MET iako su nam u zadnje vrijeme izostali izvještaji. Ako ste svejedno gladni materijala za čitanje, moći ćete svoju glad utažiti uskoro i baš ovdje. Može li se proći vrh Pokojec, Pisane pećine te Milengrad u jednom zamahu? Može.

P1080237
Pogled s Pokojca

Krenuli smo oko 8:00 sati prema “podnožju” današnjega pohoda. Parkirali smo automobil kod popularne Lujčekove hiže te oko 8:40 počeli planinariti. No, prije toga nas je kod doma zaustavio jedan stariji simpatičan čovjek koji nas je pitao kud idemo? Kad je čuo da planiramo kombinaciju vrha Pokojec, Pisanih pećina i bonus utvrda Milengrad (uzgred kojoj po ljepoti može konkurirati samo stari grad Belecgrad s tim da nas još samo Židovina može razuvjeriti), pitao nas je hoćemo li to moći. “Hoće li ona imati konde? Ma nemojte me krivo shvatiti. Puno mladića zgodnih kao ti dolazi ovdje s curama, a cure su ono…” *širi ruke i napuhuje se*. Ja sam se ubacio i rekao da naravno da će moći jer stalno planinarimo. Pozdravili smo se i krenuli prema obližnjem vrhu Pokojec.

P1080274
Nema samo Mrzljak srčeko Boga planine – vrh Pisanih pećina

Nisam ni sad siguran jesmo li došli do vrha. Izgledalo je kao da smo na najvišoj točki u okolici, ali na “vrhu” nije bilo nikakve oznake. Taktički sat kaže skoro 600 mnv, a nekom strmom i direktnom rutom od Lujčekove hiže nam je do tamo trebalo dvadeset sedam minuta. Vrh je obrastao šumom, ali se u daljini može vidjeti nešto što bi trebala biti Ivanščica i njezin vrh. Zapravo su vrlo rijetke slike vrha Pokojec na Internetu, a ovim putem želim zahvaliti gospodinu Đuri Severu koji je još davne 2010. godine sa svojom obitelji planinario rutom Ham-Pokojec-Pisane pećine. Svašta se moglo dogoditi u šest godina, a pogotovo u izgledu šume koji je posebno fluidan. Uspoređujem sad njegovu sliku s vrha Pokojca s našom današnjom i još uvijek nisam siguran. U svakom slučaju, Đuro je zaslužan što smo saznali za lokalitet Pisane pećine koje su bile naša sljedeća točka interesa.

P1080238
Vrh Pokojca?

Trebalo nam je kojih trideset pet minuta od vrha Pokojec* do Pisanih pećina koje su na svojem vrhu okrunjene krunom od stijena. Moram naglasiti da se nikad nismo kretali ovim rutama pa mi je osim proučavanja karte u pronalasku Pisanih pećina pomogao i instinkt. Kad bi samo pratili markacije putem koji vodi zapadno od Lujčekove hiže, došli bi do table koja Vas usmjerava prema Pisanim pećinama i Glavčicama u jednom smjeru, Budinščini i vrhu Ivanščice u drugom (sličan prvom smjeru), a prema Vini vrhu i Gotalovcu u trećem smjeru (suprotan od prva dva). Sve je to prilično zbunjujuće, ali ono što definitivno do kraja pogoršava situaciju je činjenica da je tabla srušena i leži uz put. Čovjek bi se zapitao gdje je ona stajala, ali zato naš Đuro još jednom pomaže sa svojim slikama iz 2010. i čini se da je tabla stajala baš ondje gdje je polegnuta. Nikad ne znate s vandalima kojih, nažalost, ima. Moram ovdje naglasiti da je jedna od važnijih, ako ne i najvažnija svrha ovih izvještaja baš ovo što se sad dogodilo – ja sam pronašao gospodina Severa, a netko će tako pronaći i nas iz VAKUUM MET-a i pomoći si prilikom pronalaska rute koju želi proći!

P1080251
Tko je rekao da planinari ne surfaju?

P1080254
Maja na vrhu Pisanih pećina

Ako nas je moj instinkt doveo do stijena na vrhu, Majin instinkt je pronašao špilju! Moram priznati da smo bili prilično izgubljeni na vrhu i nismo znali s koje se točno strane nalazi špilja. Ideja da nabavim mačetu je bila aktualnija danas više nego ikad jer je sve zaraslo kao u prašumi. Maja je, unatoč tome, pronašla put do špilje i bili smo veseli kao djeca dok smo je ugledali. No, naše muke su počele kad nam se učinilo da je obitelj Sever našla i drugu špilju, a mene je dodatno zbunio jedan natpis uz sliku gospodina Severa. Perspektiva nas je zavarala te smo mukotrpno i u znoju tražili drugu špilju. Ako je može naći obitelj Sever, onda je bogme mogu naći i potomci dviju vrlo utjecajnih kneginečkih obitelji! Maja je otišla prilično duboko i učinilo joj se da je nešto vidjela. Učinilo joj se dovoljno da ja ostavim ruksak i opremu gore kod stijena i idem drugi put u obilazak i traženje druge špilje. Izgubili smo točno četrdeset minuta na fiktivnu špilju. Tek sam sad, još jednom detaljno proučivši slike, vidio da smo se prevarili. Postoji samo jedna špilja – misija obavljena!

P1080265
Maja i njezin velebni pronalazak

P1080271
Ne znam tko je zadnji put meditirao u ovoj špilji. Možda naš mudri Lujček?

Sad je ostao još samo Milengrad koji je od Pisanih pećina udaljen kojih šest kilometara, a od Lujčekove hiže otprilike sedam i pol. Ne izgleda to puno kad se tako napiše, ali nemojte se zavaravati. Naučite iz tuđih pogrješaka! Zapravo, ja sam glavni krivac. Moj avanturistički duh nekad podivlja te tako počinjem gristi više nego što mogu progutati – iako se još uvijek nije dogodilo da nešto nisam mogao proći. Vjerojatno se iz govora: “Idemo do Pokojca pa Pisanih pećina, pa malo skoknemo do Milengrada!” dalo zaključiti da je sve to jako blizu. Hrane smo uzeli točno da nam jedva izdrži cijelu rutu, a tekućina je pred kraj bila opasno na rezervi.

P1080278
Dolazak do stare utvrde Milengrad

P1080283
Zarasla unutrašnjost utvrde

P1080285
U daljini se vidi toranj na vrhu Ivanščice

Tako da sve Vas ovim putem upozoravam da se ne igrate s planinskim vragom i ako ikad netko predloži rutu – provjerite je s nekim. Iako dosad nije bilo većih pogrješaka i, hvala Bogu planine, nikakvih ozljeda, uvijek se može dogoditi ono najgore. Svima nakon nekog vremena počnu biti privlačne duge staze, svi bi neke složene i komplicirane rute za profesionalce – ali ako niste profesionalci, ne igrajte se. To govorim Vama, ali i samom sebi. Bilo bi pametno da nabavite karte, imate funkcionalan GPS (danas svaki mobitel ima Google karte, ali rute su na njima prilično siromašno napisane) te kompas. Svejedno, vidjevši kako su neke od markacija loše postavljene, a na očekivanim mjestima nedostaju smjerokazi i razne table, moram ozbiljno razmisliti o Majinom prijedlogu da odem na tečaj za markacista.

P1080284
Markacija na samoj utvrdi Milengrad

Jesmo li na kraju uspjeli doći do Milengrada? Naravno da jesmo! Gotovo sam uzviknuo kad sam vidio utvrdu Milengrad. Nažalost, unutrašnjost je u potpunosti zarasla te tako nije bilo spektakularno kao u veljači. Sunce je žestoko udaralo i nije bilo previše hlada pa smo se sklonili pod simpatičnu terasu pred samom utvrdom na kojoj ima stolova i klupa. Pojeli smo sve što smo imali i nakon trideset minuta krenuli natrag. Jesmo li se uspjeli vratiti natrag do Lujčekove hiže? Pa… jesmo! Za povratak nam je trebalo jedan sat i pedeset minuta. Ukupno smo prehodali šesnaest i pol kilometara što je prilično lijepa šetnjica. U svakom slučaju, ako netko želi vodstvo do Pisanih pećina ili Milengrada, sad imamo prilično jasnu sliku puta.

penjanje gif (2)
Malo vježbe i nostalgija za kalničkim zubima

U međuvremenu VAKUUM MET prilično dobro funkcionira. Naša nova i aktivna članica Sonja je neki dan predložila rutu i javio se netko zainteresiran i nepoznat. Volimo vidjeti takav tip aktivnosti i nemojte se sramiti pitati, predložiti ili ponuditi bilo što vezano uz planine i planinarenje! Neki naši članovi se spremaju na Velebit, stazom Malog Princa (pri vrhu postoji ferrata pa ćete moći i to isprobati). Šuška se da se neki drugi spremaju na Triglav. Uglavnom, uvijek nam je drago vidjeti da pridonosimo kulturi planinarenja i populariziramo tu zaista zdravu aktivnost.

Vidimo se na planinarskim stazama!

VAKUUM MET

Što ti misliš? Komentiraj: