Usamljeno Čevo i navigatorica Maja

Prošli tjedan ste mogli čitati o pohodu People’s VAKUUM MET-a, tzv. popularnog fronta, na Ivanščicu. Mora se priznati, izvještaj je napisan besprijekorno. Doživljaji su uspješno preneseni, avanturistički duh je vidljiv, a prisutnost velikog feldmaršala Kumana je dala poseban, rijetki štih cijeloj priči. Pozdravljam sve to i podržavam u potpunosti, ali ne može se zanemariti činjenica da su se moji prijatelji malo zanijeli. Bit će im oprošteno baš svima jer sam milostiv, ali vrijeme je da se tiranin vrati. VAKUUM MET je moje dijete, a na tronu može biti samo jedan.

27204611844_18fc744538_k(1)
Reakcija tiranina VAKUUM MET-a na izdaju frakcionaša

IMG_0744
Čovjek Maja i pas Nino

Utrpao sam sve potrebne stvari u oklopni transporter i krenuo od kuće oko 6:40 da bih u dogovoreno vrijeme pokupio vjernog Marija. Sljedeća postaja nam je bila rezidencija Sokolovih. Šećer je opet odlučio spavati pa se ondje ukrcala samo moja draga Maja. Točno u 7:00 smo krenuli prema Podevčevu i ozloglašenom bistrou Brk koji često okuplja velike planinare, ali češće velike ljubitelje raznih kapljica. Budući da su me moji prijatelji (frakcionaši) izdali, službenog poziva na stranicama VAKUUM MET-a nije bilo. Prošlu večer sam zvao doktora Bogdana, ali on me odbio zbog nekih obveza. Zapravo, zvao sam mnoge ljude, ali nitko se nije odazvao. Nekima je to prerano, neki su morali ići k rodbini na rođendane (Harpun), a postoje i oni koji ne žele ubijati pande (Andro) pa si ne mogu dopustiti da se znoje i kasnije imaju potrebu za tuširanjem (jer to troši vodu).

IMG_0609
Kneginečki poglednik Šljapko Zubić

Okruženi samo najmilijima i najvjernijima došli smo do Podevčeva. Suprotno uvjerenjima frakcionaša, prijedlozi ruta uvijek idu na glasanje i imam simpatija prema svima koji se potrude predložiti bolju i ljepšu rutu od one koju obično predložim ja. Nemam simpatija prema onima koji cvile da im je to previše kilometara ili da bi oni nešto kraće. Noge i sposobnosti velikih planinara, pravih gospodara brda i veličanstvenih visina, nisu se razvile cendranjem. No, neću pretjerivati jer moji dragi frakcionaši su ipak pravovjernici. Odobravam njihov prezir prema niskim pučanima koji su se prošli vikend usudili doći na vrh Ivanščice autobusima! Udolinari i gmizavci!

IMG_0613
Put Vžd obilaznice – vrh Čeva

P1070973
Put prema Malom Čevu

U 7:30 smo se sastali s još jednim novim potencijalnim članom VAKUUM MET-a. Stiven je Marijev kolega s posla i odlučio nam se pridružiti. Naš cilj je bio doći do utvrde Pusta Bela preko Čeva. U jednom trenutku je Maja predložila da ne idemo preko vrha Čeva jer je to stvarno malo zamornije – uspon do Malog Čeva traje između 35 i 45 minuta, zavisno o tempu, ali nemojte da Vas to zavara! Čevo ipak iziskuje određene fizičke napore. Budući da Mario općenito nikad nije bio na Čevu (što mi je još sad jako teško za povjerovati), morali smo mu pokazati i Malo Čevo, vrh te neizostavni inoks križ koji svijetli u mraku jer je po njemu netko ovjesio led lampice. Primijetili smo povećani broj klupica na vrhu.

IMG_0634
Malo Čevo

P1070977
Pogled s Malog Čeva – vidljivo je Podevčevo i bistro Brk

Kraće vrijeme smo se divili pogledu s vidikovca koji je jedan od ljepših u okolici, a tada smo krenuli dalje prema našem odredištu. Trebalo nam je jedan sat hoda od vrha Čeva do utvrde Pusta Bela. Moram pohvaliti Maju koja nas je uspješno navigirala na svim raskrižjima koja su mene na trenutak ostavila u stanju razmišljanja i dvojbe. Možda je istina da znam mnoge planinske puteve i to mi pomaže da dolazim do ideja za nove rute te to neki smatraju neprirodnim i opasnim, pogotovo kad je moć odluke i persuazije u rukama takvoga čovjeka. No, mislim da prava opasnost i nezaustavljivost vreba kad me stavite u kombinaciju s mojom boljom i ljepšom polovicom. Maja se iskazala kao prava poznavateljica Čeva!

IMG_0646
Najviša točka Čeva

P1070990
Pogled prema Ivanščici

P1070994
Mario pozira na klupici kod inoks križa

Kod Puste Bele smo napravili malu gozbu – domaći štrukli sa sirom, banane, marelice, keksi od čokolade i kokosa, sendvič, masline. Čisto neslužbeno sam udario ogromni žig s raspelom u Zelenu knjigu planinarenja, a Maja i Mario su mi nešto za uspomenu napisali. Stiven je ostao suzdržan. No, nitko nije mogao ostati suzdržan kad smo vidjeli da je neki smrdljivac jeo konzervu ribica i ostavio je tamo na planini, u grotlu utvrde Pusta Bela. Takvim posebno besramnim ljudima trebalo bi zabraniti pristup planinama i prirodi općenito. Ostao nam je povratak do Podevčeva te smo se dvoumili između povratka po istom putu ili po cesti. Cesta baš i nije najbolji odabir za dugotrajno hodanje u gojzericama, ali smo zato improvizirali putem – ono što neki od nas i najviše vole u cijeloj priči o planinarenju. Jedno je hodati po utabanim i označenim stazama, a drugo je pronaći svoj vlastiti put.

P1080017
Zidine Puste Bele

P1080013
Izmišljanje haikua i ostalih pjesmica za Zelenu knjigu planinarenja

Maja je uzdahnula u znak neodobravanja što smo opet u civilizaciji. No, nije to dugo potrajalo jer smo skrenuli u neku uličicu za koju je Stiven tvrdio (ili je GPS na mobitelu tvrdio) da je slijepa. Uskoro smo se opet našli u šumi i počeli dugi hod prilično zaraslom stazom. Uz neobuzdano zelenilo bilo je i blata, a u jednom trenutku sam požalio što nemam mačetu s ugraviranim carskim znakovljem VAKUUM MET-a – ideju koju su mnogi ismijali, ali koju ću kad-tad ostvariti. Trebalo nam je jedan sat i deset minuta da dođemo do bistroa Brk, a moja predviđanja su se pokazala točnima te smo se vratili, opet uz pomoć Majinog navigiranja na sumnjivim skretištima, na markiranu stazu koja vodi do vrha Čeva (lakši put). Tako je naš današnji pothvat ostavio lijepi kružni GPS trag.

IMG_0729
Put natrag – ispred nas se pruža Čevo

IMG_0736
Povratak na planinarsku stazu

Ukupna udaljenost: 10.12 km
Ukupno vremena: 2 h 52 min
Brzina prolaska rute: avg 17:00 min/km, max. 10:00 min/km
Maksimalna visina: 566 m
Potrošeno: 1 982 cal, 41% masti

P1080026
Za kraj još jednom Nino i Maja

S dolaskom ljetnih vrućina, planinarenje je postalo prilično opasno. Čak i oni koji vjeruju u svoje sposobnosti ili svoju mladost ne bi trebali pretjerivati. Nužno je ići dovoljno rano, a oblačni dani su posebni blagoslov. Dovoljno tekućine je apsolutna nužnost, sad više nego ikad. Dogovore u svezi naših sljedećih pohoda možete uvijek pratiti na Facebooku u VAKUUM Intel grupi. U zadnje vrijeme se šuška i o noćnom planinarenju pa ako Vas to privlači i zanima, slobodno se javite!

Neokrunjeni kralj VAKUUM MET-a…
Samo se zezam!

Vaš VAKUUM MET

 

Što ti misliš? Komentiraj: