Bara naša svagdašnja

Iako imamo većih problema i ustajalijih usmrđenih voda kojima bi se trebali baviti, dobro je ponekad osvrnuti se na lokalne probleme. Kao što i stara mudrost kaže da se mora prvo počistiti pred svojim pragom, čini se da se mogućnost globalne promjene rađa baš ovdje gdje trenutno stojite. Samo o vama ovisi hoćete li se Vi žaliti ili učiniti sve što je u Vašoj moći da poboljšate situaciju. Kritizirati je, naravno, najlakše. No, što kad jednostavno nemate dovoljno moći da nešto učinite sami?

Dok Britanija izglasava da izlazi iz Europske Unije, u Hrvatskoj se obustavljaju programi aktivne politike zapošljavanja mladih bez radnog iskustva. Što cijelo ovo vrijeme Hrvatima ide po glavi? Facebook je ovih dana bio zatrpan statusima o nogometu u kojima se, uistinu beskorisno, svi trude čim više hashtagati da bi se negdje pojavile naše boje? Kozmopoliti koji imaju pogled usmjeren prema UK-u pomalo su nervozni jer se boje što će biti s njihovim studentskim razmjenama. Neki dan ste na dnevnim vijestima mogli čuti izjavu jedne starije Engleskinje koja kaže kako je stopa nezaposlenosti velika, pogotovo što se tiče mlađe populacije. Ne mogu i ne žele više primati strance. Izjava je definitivno bila konzervativnog, desnog opredjeljenja, ali ono što bi nas u tome svemu trebalo trgnuti je činjenica da nema baš prevelike razlike između jedne uglađene Engleskinje i jedne naše stare hrvatske bake koju često pitaju za mišljenje. Problem nastaje kad jednu okarakterizirate kao emancipiranu, a drugu kao izrod ustaškog, nacionalističkog, nazadnjačkog mentaliteta. Svi polako skrećemo udesno pa se tako ne bi trebali čuditi da će ovakvih izjava biti sve više.

13535700_548492852026043_1790528009_n

Daleko od toga da mi nemamo što za naučiti od velikih nacija Europe! Ipak, svi ljudi su braća i na kraju krajeva dolaze iz istog nakota te bi moglo ispasti da selo, iako je selo, nije TOLIKO daleko od velegrada po pitanju stanja svijesti. Englezi su sposobni podići zid – nije to samo mađarska paklena izmišljotina. Samo što nas uvijek nekako više začudi dok to dolazi od gospode o kojima smo imali više mišljenje. Neki kažu da je to samo početak kraja, slijedi možda i rat. Pogledajte koliko je premijeru Britanije trebalo da odstupi! Kod nas je to sve usporeno pa se uvijek traže nekakva preslagivanja i izmišljaju brojke kojih neće biti. Mi jednostavno ne znamo igrati fer i ne možemo si priznati kad pogriješimo. Moć je opojna, a toliko mrzimo opoziciju da ćemo radije zadržavati neodrživi status quo nego dopustiti nekakvim crvenim vragovima da preuzmu stvari u svoje ruke. Puna usta optužbi, a ni druga strana nije ništa bolja. Hrvatska u vječnom bijegu od žutih, zelenih, ali i samog crnog vraga. Hrvatska u bijegu od istine. Hrvati će moći ponovno prakticirati demokraciju koja će koštati vrtoglave cifre. Nema veze što mladi nemaju posla, bitno je da svi imamo svoje pravo izbora. Propao je jedan eksperiment – vrijeme je za drugi!

Varazdin

Govna se ne pojavljuju samo na političkoj sceni. Gotovo sam siguran da sam ih jučer vidio kako plutaju površinom jezera Motičnjak. Lokalni novinari izvješćuju da su stanovnici Trnovca zatražili inspekciju pročišćivača koji je jedan ogromni trn u oku svima koji nemaju mogućnost otići na more, ali i nasumičnim biciklistima ili, ako ste posebno neustrašivi bez gas maske, trkačima. Kako je samo tim ljudima tamo živjeti! Neki dan sam u kvartu vidio starijeg čovjeka koji je zapazio hrpicu smeća na livadi na kojoj je nekad znao biti cirkus. Starac se razljutio i rezignirano progovorio: “Ma to je sve kriv taj Karamarko.” Da gospodine, Karamarko je došao ovdje i bacio to smeće kojega, usput rečeno, ima po cijeloj dravskoj šumi. Pitam se čija imena Trnovčani tako šapuću sebi u bradu? Ovisi o njihovom političkom opredjeljenju, svakako. No, fasciniran sam kako nitko od njih baš nikad ne pomisli na to što bi oni po tom pitanju mogli učiniti. Je li to naš mentalitet? Jesmo li samo mi takvi ili se i drugi bore s tom smrtonosnom pasivnošću?

Na kraju je inspekcija zabilježila povećanu zagađenost u otpadnim vodama kod pročišćivača. Nedavno me jedan poznanik veoma naivno pitao što mislim kad kažem da je na svijetu previše ljudi. Ciljao je on, naravno, na to da mi kad-tad kaže da sam fašist koji pomišlja na rigorozne mjere. Ne treba Vam mnogo razgovora s liberalom da bi shvatili kako će on doći do kontradikcije. To jest, njegova želja za apsolutnom slobodom, ako je iskren, zakočit će ga u djelovanju koje bi spriječilo sve vjerojatniju ljudsku propast. Znači, mi smo svjesni problema s otpadom, ali nije dobro da o tome počnemo pričati jer bi to značilo da smo zainteresirani za promjenu koja bi mogla voditi do jako omražene riječi ‘kontrola’. Ubijanje kao metodu smo prerasli, makar sasvim dvolično. Na žalost, ne smijete danas reći ni koliko bi netko trebao imati djece. Natalitetna politika guši našu slobodu, a budući da je kod nas sve jača struja vjernika koji vjeruju da je prezervativ užasna stvar koja ubija jadnu nerođenu dječicu koja bi mogla jednog dana također kakati i slati izlučevine u smjeru jadnog pročišćivača i mirisno-potlačenih Trnovčana, to uopće ne čudi. U pradavna vremena je još jadan Onan izmislio mehaničku kontracepciju pa vidite kako je završio – ubio ga njegov Bog jer je odbio poslušati zapovijed svoga gospodara. A možda je Onan samo bio globalno osviješten pojedinac iako odvoda i pročišćivača nije imao.

Buc gas maska

Želio bih vidjeti Varaždince… ne, želio bih vidjeti ljude koji imaju volje promijeniti svoju okolinu nabolje. Ne mumljanje u mraku i optužbe da se nešto ne može, nego traženje rješenja i kretanje u željenom smjeru. Razriješiti gospodu prevelikih ovlasti, ali i tereta koji moraju nositi na svojim leđima. Ojačati lokalnu zajednicu na način da im se da pravo glasa, ali ono PRAVO pravo glasa. Što Vam fali u vašem kvartu? Što bi poboljšalo život Vama i Vašim susjedima? Nemojte više tražiti imena koja ćete kriviti za sve Vaše nedaće. Odlučite da će Vaše ime biti ime pod kojim dolazi promjena!

Što ti misliš? Komentiraj: