Dok Varaždin mirno spava

Bio to virtualni spavanac ili onaj iz “prave stvarnosti”, čini se da nije na kraju ni bitno. Ponekad mi se učini da je ovaj grad što se tiče mladih mrtav. Da, postoje neke vanjske naznake (poluglasno hrkanje) da se nešto događa, ali nema se nešto previše za vidjeti kad malo zagrebete ispod površine. Moji prijatelji iz Vakuum kluba i ja se često zapitamo što se točno treba učiniti da bi se situacija poboljšala? Postoji li budilica i kada će ona proraditi?

Teens-and-sleep-blog-image
Mnogo puta zanemarimo bilo kakav izvještaj o produktivnim raspravama, što je prava šteta, ali ovaj put sam odlučio da to neće biti slučaj. Koliko smo tako puta planinarili i detaljno Vas obaviještavali o stazama kojima smo kročili i živopisnim fotografijama Vam pokušali dočarati koliko planine i priroda imaju za ponuditi! Još se uvijek nadam da je to sve skupa imalo nekog smisla – VAKUUM MET uvijek očekuje nove članove, a to što je u zadnje vrijeme bio mali zastoj Vas ne treba demotivirati. Zapravo, ne treba Vas ništa demotivirati jer mi još uvijek stojimo ovdje gdje smo i bili – raširenih ruku. Naravno, s novim i odličnim prostorom kojeg smo više puta reklamirali i koji čeka baš Vas da ga koristite. Izuzetno nam je drago da ćemo danas ugostiti mlade ljude koji se bave filmom i kroz njega progovaraju o važnim temama koje većina danas često uzimaju zdravo za gotovo. Jedni su za to prestari, drugi su premladi pa ne znaju drugačije, a treći su duboko uronjeni u to, ali uopće ne znaju što im se događa. Pričamo opet o stanju dubokog sna koje će malo jasnije biti svima koji nam se danas u 18:00 pridruže na premijeri filma “Let iznad virtualnog gnijezda”.

1.24787580511892

Jučer smo u prostoru Vakuum kluba imali jedan čisto fizički posao koji smo Benjamin, Bogdan, Tomislav i ja timski odradili. Naime, trebalo je očistiti spremište u kojem se svašta nakupilo. Prekapali smo tako po tim stvarima i našli nešto alata koji još može dobro poslužiti, a našli smo i neke fotografije poznatih i manje poznatih faca. Iako mnogi za to nisu znali (jer se nisu našli u pravo vrijeme na pravom mjestu), sadašnji prostor Vakuum kluba je već jednom bio dosta aktivan i to među mlađom populacijom. Našli smo razglednice s potpisima i porukama mnogih mladih ljudi. Čovjek ne može biti nostalgičan prema događajima koje sam nije iskusio, ali razloga za mnoga pitanja može uvijek biti. Bili su to sasvim drugačiji motivi za druženje, ali kroz taj prostor je prošlo mnogo mladih ljudi – baš takvih kakvih nama trenutno kronično fali. O vrijednosti mladosti ne moram nešto posebno pisati. Oni sretniji se sjećaju svoje nadobudnosti, idealizma i onog što bi mogli nazvati mentalnom nevinošću. Rijetki sačuvaju to kasnije u svom životu, a ono što većina smatra zrelošću često sadrži nekakvu ukočenost koja je upravo suprotna značajkama koje krase mladost. Kad jednom naučiš plesati po pravilima, rijetko plešeš nekako drukčije od onog što su te naučili.

from_the_masses_by_powback-d5xn7wl

Volim vjerovati da je Vakuum klub jedna sasvim drukčija “plesna škola”. Odavno smo prestali vjerovati u funkcionalnost i relevantnost sadašnjeg stanja obrazovnog sustava koji proizvodi horde robota sposobnih ponavljati jedne te iste stvari unedogled. Možda smo za neke stvari obučeni, ali smo spoznajno hendikepirani. Sve što se kreće izvan naučenih granica je opasno. Da, razmišljanje je jedna od najopasnijih aktivnosti – uz čitanje, ali to ide jedno s drugim kao prst i nokat. No, vratimo se na naše praktične probleme.
Gdje su svi ti silni srednjoškolci kojima se Varaždin ponosi? Što bi bilo kad bi bilo, ali da je u vrijeme mojeg srednjoškolskog obrazovanja postojalo nešto samo iole slično Vakuum klubu, ne bih dugo razmišljao o tome hoću li se priključiti u njihove planove ili neću. Imao bih s kim neobavezno svirati (jammati), upoznao bih mnogo ranije kvalitetne filmove i koncept boardgaminga kojemu popularnost vrtoglavo raste čak i kod nas. Imao bih mjesto na kojem mogu razmijeniti mišljenja s mladim, otvorenim umovima što mi je bilo gotovo nemoguće u kafićima, noćnim klubovima, ali nažalost često i u samoj srednjoj školi.

DSCF9543

Ne da mi mira pomisao da premalo ljudi zna za Vakuum klub i naš prostor. U tom smjeru je danas tekla i naša rasprava u kojoj smo preispitivali razne marketinške metode baš kao da želimo nekome nešto prodati. No, bilo bi to sasvim normalno da mi to sve skupa želimo naplatiti, ali ovo što mi radimo je potpuno besplatno! Mi od ljudi tražimo samo dobru volju, a neki od nas se sasvim ozbiljno bave promicanjem ideje volontiranja, rehabilitiranjem civilnog društva, političke aktivnosti, ali i podizanjem stanja svijesti.

Institucije prečesto zakažu, a paradu međusobnih optužbi nesposobnih ljudi možete vidjeti svaki dan na dalekovidnici. Nikome se više pri zdravoj pameti ne da o tome slušati, ali moram Vas opet uzdrmati iz sna – to nije politika! Taj toliko omraženi zanat ćemo morati obraniti jednom drugom prilikom, ali samo budite svijesni toga da svaki put kad vi odustanete od svog prava kao građani, jedan nedrk, jedna frustrirana fašisoidna žena koja voli gurati nos u tuđe krevete, plavi na vlasti kojima se polako trese zemlja (domovina) pod nogama ili isprani crveni u oporbi koji nemaju nikakvo bolje rješenje slave jer je to za njih uistinu pobjeda. Previše medijski eksponirani i precijenjeni klaunovi. Oprostite mi, ali ako tu gospodu nije sram svaki dan davati intervjue u kojima nameću svoja nazadnjačka mišljenja ili propale i neefikasne planove, nije ni mene sram pisati svaki dan tekstove o vrijednim stvarima i ciljevima. Prečesto pametni šute jer su previše skloni sumnji, a to znači da često preispituju i sami sebe. Za to vrijeme su budale toliko uvjerene u svoje stavove i koriste svaki trenutak da bi dokazali i potukli sve koji misle drukčije.
Bear on bike Cuddly Dominion, Japan
Bio je nedavno cirkus u Varaždinu. Porobili su te životinje, a neke su od njih i trenirali da rade razne trikove. Kažu mu da je cirkus zabranjen, a naš gradonačelnik kaže da je to bilo prije deset godina. Nekad stvarno ne mogu raspoznati razliku između tih treniranih životinja i svojih sugrađana. Opet iznova vidim svugdje taj san. Taj jedan te isti ples koji plešemo kao dobro trenirani i poslušni medvjedi. O kavezu bolje da ne pričamo jer danas svi misle da su slobodni. Još uvijek preduboko snivaju naši dragi Varaždinci. No, nitko ne može vječno spavati, a budilica će kad tad opaliti. Ne morate se brinuti, nećemo Vas osuditi. Pružit ćemo vam ruku i reći:

Dobro jutro!

 

Što ti misliš? Komentiraj: