BIMEP 2016. – pogled vjetrovitoj zvijeri u zube

Preduga je ruta, puhat će vjetar i užas je samo pomisliti koliko će noge i stražnjica boljeti tijekom i nakon 150 kilometara! Prekrasno je! – podvojenost koja se često vidi u izjavama avanturista, sportskih entuzijasta i lovaca na velik i teško dostižan plijen

BIMEP je sportsko-rekreativna biciklijada koja ima šesnaest kontrolnih točaka (punktova) koje je potrebno obići kako bi se prošlo svim predviđenim stazama. BIMEP je kratica za „Biciklima međimurskim putevima“ što prilično jasno govori o lokaciji biciklijade. Ako biste željeli proći čitav BIMEP, morali biste prevaliti oko 140-150 kilometara. Naravno, sve je to neobvezno i zainteresirani se mogu uključiti na bilo kojoj točki i proći koliko im već kilometara odgovara. Ulaz na biciklijadu je pet kuna, a svi sudionici dobivaju diplomu sa svojim podacima – papir na koji udaraju štambilje kod svake od šesnaest kontrolnih točaka. Prilažemo pozivnicu za BIMEP koja sadrži kartu i nazive svih punktova.

12968112_1036154213137840_2044367500358011413_o

Iako je naglašeno da je sve to neobvezno, manifestacije poput BIMEP-a uvijek privlače biciklističke entuzijaste koji jednostavno ne bi mogli preživjeti da ne prođu baš sve staze i ne obiđu sve punktove. Neki su spremni, a neki su manje spremni. Svakakve zvijeri su se danas mogle vidjeti kod punktova – mislim, naravno, na bicikle. Bila je to prilika da se uz izdržljivost i biciklističke sposobnosti pokažu i bicikli. Što se tiče sudionika, ipak je bilo više muškaraca nego žena.

P1070584
Gužva u Lopatincu
P1070585
Mario pozira – znak da još nije zagustilo

Naša ekipa je krenula iz Pušćina pa kroz Štrigovu do Svetog Martina na Muri koji je najsjevernija točka BIMEP-a. Nakon toga se spuštamo sve do Svete Marije i obavljamo Kotoribu te se vraćamo za Prelog, Orehovicu i radimo kraljevski, gotovo teatralni ulazak u Čakovec koji je kruna cijeloga BIMEP-a. S vremenom smo se odvojili pa su tako Ana i Goran krenuli malo lakše, a Bojan je uskoro pokazao svoju dobru kondiciju te odjurio daleko naprijed. Kako bi rekao Mario: „Sam vrag ga nosi!“

IMG_0324
Negdje na putu – beskrajna cesta

Mario i ja smo išli nekim umjerenim tempom od 25 km/h, ali ta brojka se, naravno, u pojedinim trenucima povećavala te smanjivala. U Domašincu nam se pridružio bezimeni dječak (nismo ga uopće pitali za ime, a ni on nas) koji nas je pratio sve do Preloga kad je odlučio da mu je dosta. Ja sam na trenutke zaostajao, ali bih uskoro to nadoknadio. Najveći problem je zapravo stražnjica koja kod tako velikih ruta počinje svoju tupu i konstantnu bol. Kako idete dalje, tako je sve gore. Vjetar svakako nije pomogao, a činilo nam se da je najviše smetao na trokutu kod Donje Dubrave i Kotoribe te na dugom jahanju od Svete Marije pa do Orehovice.

IMG_0307
Jedan od prvih uspona – entuzijazam i ratni pokliči
IMG_0345

Kontrolna točka u Kotoribi – najistočnija destinacija BIMEP-a

Moramo svakako pohvaliti organizacijski odbor BIMEP-a koji je obavio gotovo savršen posao, a dobri ljudi na punktovima su nas cijelo vrijeme nudili s pićem i hranom. Punktovi i štambilji su dobra motivacija, a mislim da je i dobar potez to što je ruta tako duga. To ostavlja jako puno mogućnosti da se ljudi iz svih krajeva Međimurja priključe i odvoze koliko već žele. Svakako je to puno bolje nego naša varaždinska biciklijada koja ambicioznijim biciklistima ne nudi baš neke opcije.

IMG_0316
Izložba bicikala slična ovoj je bila uobičajen prizor na svakom punktu

Preteško je opisati misli i osjećaje koji se putem ljudima roje po glavi i srcu. Kombinacija je to očajnih uzdaha, bijesnih usklika motivacije te sreće kad dođete do sljedeće točke. Bol u stražnjici i zadovoljni pogled prema satu koji kaže da gazite silne kilometre. Krik vjetra koji puše ravno u vas i spust koji podiže brzinu iznad 60 km/h. Igra je to padova i uspona, ali najbitnije je da se krećete i radite nešto dobro za sebe i svoje tijelo. Svakako, ne smije se pretjerivati i važno je procijeniti svoje mogućnosti kako ne bi došlo do nekih ozbiljnijih ozljeda.

IMG_0349-2
Naš mali tim – Mario, Ana, Bojan, Goran i ja

Za kraj prilažemo i GPS trag BIMEP rute uz ispriku što je nakon 125. kilometra Polar isključio GPS jer je baterija bila pri samom izdisaju. Za cijeli pothvat nam je trebalo malo iznad 6 sati vožnje (neuračunate pauze). Svakako ne propustite ni pogledati video koji je snimljen u Čakovcu nakon samog završetka rute! Vidimo se negdje na cesti i, naravno, sljedeće godine na BIMEP-u!

BIMEP GPS trag

Što ti misliš? Komentiraj: