Ravnogorski kult boga planine – paunov hedonistički ples

Ovaj vikend se u vezi lokalnog planinarenja dogodila zanimljiva i odlična stvar! Mogući sljedeći evolucijski stepen našeg malog projekta pod nazivom VAKUUM MET. Dobio sam poziv za planinarenje po Ravnoj gori od svog oca te smo se Maja i ja odlučili ovaj vikend odvojiti od našeg VAKUUM MET-a. Sasvim slučajno je ispalo da Zrinka, Bogdan i Mario idu također na Ravnu goru! Oni su krenuli od Trakošćana, a mi iz Kamenice. Ovaj puta vam sa zadovoljstvom donosimo izvještaj s planine i to čak iz dva smjera! Na kraju smo spoznali da ovo nije ni bilo razdvajanje VAKUUM MET-a! VAKUUM MET je tamo gdje je barem jedan njegov član. Ipak, zbog lakšeg snalaženja i jasnoće, izvještaj za pohod iz Trakošćana piše, po prvi puta za VAKUUM MET, naš avanturistički fotograf Mario (Trakošćanski mušketiri). Izvještaj iz Kamenice piše vaš dragi Borna (Kamenička horda).

TRAKOŠĆANSKI MUŠKETIRI

Nebo je izgledalo varljivo kada smo kretali iz Varaždina u smjeru Trakošćana željni novih planinarskih puteva i avantura.  Iako sam imao predosjećaj da će ovo biti još jedan „mokri“ izlet, na našu sreću bio sam u krivu.  Naša mala družina „tri mušketira“ sastojala se od Bogdana, Zrinke i mene. Parkirali smo se kod hotela Trakošćan te lagano krenuli uzbrdo. Ubrzo smo pronašli planinarski put koji nas je vodio u šumu.  Put je bio poprilično suh osim na nekim mjestima gdje je ostao gnjecav.

IMG_8621
Brežuljci i udoline  su dovoljno dobar opis za ovaj početni dio koji smo savladavali bez većih problema. Bio je veliki gušt hodati kroz pozelenjene šume i osluškivati zvukove prirode koja se polako budi.  Ubrzo smo dotakli malo civilizacije te smo izbili na cestu koja nas je vodila kroz polunaseljena sela i objekte koji služe ljudima vikendom za odmor od užurbanog načina života. Zapravo tužno je i malo paradoksalno da dosta hrvatskih sela ostaje prazno jer se ljudi sele u gradove. Tamo su veće prilike za zaposlenje, a ipak se ponovno vraćaju prirodi i prirodnijem načinu života. Zato je izrasla ideja da se osnuju samoodrživa sela koja bi sama proizvodila hranu i zapravo sama brinula o svojim žiteljima dajući im osnovne namirnice potrebne za život. Ovakav život bez velikog stresa kakav često možemo iskusiti u užurbanim gradskim sredinama je zapravo ekvilibrij koji sve više nestaje i teško ga nalazimo.

IMG_8639
Šetajući tako po bregima pred nama se otvara pogled na brda prošarana raštrkanim kućicama te procvalim voćkama kao i udaljenim planinama čiji vrhovi upotpunjuju doživljaj planinarenja.  Naravno, uz floru, fauna je također sastavni dio doživljaja te u jednom dvorištu opažamo pauna i njegov ples zavođenja. Cijelim putem pratimo planinarske oznake te u jednom trenutku dolazimo pred uzak strmi put koji nas vodi do planinarskog doma.  No prije toga se odlučujemo baciti pogled prema Trakošćanu – našoj polaznoj točki. Livadica s koje smo promatrali nalazi se ispod litica te nas je zanimalo kako doći do tamo i još više – kakav se od tamo pruža pogled?

IMG_8665
Planinarska znatiželja – opasna stvar
IMG_8666
Snovi o vrhu

Nastavljamo uskim planinarskim putem koji je na nekim dijelovima izazovan te nas tek malo usporava. Tako do planinarskog doma dolazimo u vremenu 1h 29m i 33 sekunde što je nešto manje od vremena koje je izmjereno za ovu trasu. Nastavljamo hodati prateći tablu za vidikovac „Balkon“ odakle se pruža veličanstven pogled na Zagorje kao i dijelove Slovenije. Vratili smo se do pl. doma te se smjestili na obližnjem kamenom stolu u hladovini gdje smo organizirali piknik te pojeli nešto kako bi očuvali snagu. Garnizon izviđača se postrojavao baš kada smo završavali naš objed te smo svjedočili maršu ovih malih hrabrih ljudi u nepoznate i neotkrivene staze. Njihovi iskusni vodiči nisu primijetili da je troje malih izviđača dezertiralo.

P1070548
Gužva kod Filićevog doma
P1070537
Pogled s “Balkona”

Uskoro susrećemo drugu polovicu VAKUUM MET odreda – takozvana Kamenička horda (Maja, Borna i njihova družina) koja je na svoj put krenula s druge strane planine. Nakon malo druškanja pozdravljamo se s ekipom te nastavljamo u smjeru pl. kuće  Pusti Duh. No uskoro s lijeve strane puta uočavamo suncem obasjanu livadu s pogledom koji zapanjuje te je vrlo brzo okupiramo.  Hedonistički duh je oslobođen iz lampe te nas polako opsjeda.

P1070540
Ponovno ujedinjeni VAKUUM MET
IMG_8741
Livada na putu Filićev dom – Pusti duh
IMG_8745
Priroda potiče na kreativno razmišljanje
IMG_8753
Glava u oblacima

Nekako smo se oduprijeli ostanku na toj livadi cijeli dan te smo krenuli dalje. Uskoro dolazimo do piramide koja je izgrađena kraj planinarske kontrolne točke te omogućuje pregled u svim smjerovima. Ja sam se odlučio popeti uskim lojtrama do vrha dok su moji suputnici našli tron uklesan u stijenu na kraj kojega se nalazio žig.


Avanturist Mario ne propušta prilike za adrenalinske bombe
IMG_8825
Bogdan na ravnogorskom kamenom tronu

Nastavljamo dalje do kapelice te naposljetku dolazimo do pl. kuće koja nam nudi privremeni odmor. Ovdje smo upozoreni na stazu Velike pećine na kojoj se prema pričama sugovornika nalaze zmije. No mi smo kod raspela otišli ulijevo te zaobišli zmije. Ovaj spust kroz šumu je zlokoban i varljiv jer je podloga vrlo skliska te opasnost vreba na svakom koraku. Uskoro se oslobađamo šume te dolazimo na cestu koja nas vodi prema dolje. S obzirom da smo htjeli doživjeti što više ove procvijetale prirode, na jednom raskršću skrećemo na poljski put koji zadovoljava naše potrebe te se krećemo dalje.

IMG_8846
Krznena zvijer

Uskoro dolazimo do poznate ceste koja nas vraća na staze odakle smo krenuli. Došavši do mjesta polaska odlučujemo se malo prošetati oko jezera te upiti još nešto sunca prije polaska kući.


Čini se da su i Zrinkine gojzerice popularne

Napredne snajperističke taktike – stealth level 75

KAMENIČKA HORDA

Krenuli smo automobilima iz Varaždina malo nakon 9:00. Zapravo smo išli istim putem (Varaždin-Ivanec-Lepoglava) kao i trakošćanski mušketiri, ali smo odmah nakon prelaska mosta preke Bednje skrenuli udesno. Cesta tada vodi prema Klenovniku, ali za Kamenicu se skreće ulijevo prije sela Žarovnica. Automobile smo ostavili na impriviziranom parkiralištu u, vjerujem, Galićima.

Moj ambiciozni plan je bio obići čak pet kontrolnih točaka PPRG-a (Planinarski put Ravna gora). Naravno, uspio sam u našu rutu implementirati neku službenu obilaznicu. No, prva kontrolna točka (KT 10 – kapela sv. Marije Snježne) nam je odmah otpala jer bi bilo previše asfaltnog tabananja. Želja mojih suputnika je bila dan u prirodi, a ne hodanje po umjetnim površinama koje ionako nisu dobre za naša stopala. Tako su naše prvo odredište nakon parkiranja postale Babice, selo Galići.

P1070506
Kapela sv. Marije Snježne – KT 10 Planinarskog puta Ravna gora

Markacije baš i nisu najbolje postavljene, a sama kontrolna točka se nalazi na privatnom posjedu. Crvena tuba sa žigom je na zidu spremišta. Krenuli smo uz ogradu i kroz nečije brajde smo se probili do makadamske ceste koja je morala biti naš put. Oznake boga planine nije bilo, ali je uz savjetovanje ručno izrađene karte zaključeno da moramo ulijevo. Uskoro makadam postaje lijepi šumski put, a markacije su odjednom gusto postavljene kao da se markacisti žele iskupiti za prošlu dionicu na kojoj su one izostale.

P1070511
Šumski put koji vodi iz Galića

Srednjim tempom hodamo kojih dvadeset minuta i dolazimo do jednog malo zahtijevnijeg dijela koji uskoro prestaje. Tu nalazimo putokaze koji vode do vidikovca, Filićevog doma i jedan koji vodi natrag prema Kamenici. Vidikovac na kojem je križ od inoksa se nalazi točno iznad mjesta na kojem smo ostavili automobile. To saznajemo tek na povratku. Vidikovac nismo obišli te nastavljamo za Filićev dom.

P1070514
Nasuprot se nalazi putokaz za vidikovac
P1070515
Kamenička horda poznata još i pod imenom Team Mamut

Sve je puno zelenila i proljeće je u punom zamahu. Penjemo se laganim šumskim putem te dolazimo do hranilišta za divljač i čeke. Nisam mogao odoljeti, ali slike će reći više nego riječi. Zanimljivo je da sam u čeki našao izmet od neke šumske, osvetoljubive životinje. Netko je postavio lovcima zamku! Slijedimo putokaz za Filićev dom i nakon kojih pola sata hodanja dolazimo do skretanja za poučnu stazu „Balkon“ i „Pećine“. Nakon toga imamo još kojih jedva petnaest minuta i dolazimo do Filićevog doma.

P1070523
Mamut mlađi na pojilu – da, Kamenička horda je bila u dobrim rukama!
P1070526
Ravnogorski poglednik

Dočekuje nas hrpa Slovenaca, a kasnije dolaze i mladi skauti. Neki su očito bili neposlušni pa ih je vođa poslao u kaznu. U cijeloj toj gužvi kod doma, ugledali smo ostatak naše VAKUUM MET ekipe (vidi sliku iznad u izvještaju od trakošćanskih mušketira) koja je već nosila prazne boce piva. Bilo mi je baš drago što ih vidim, a ispalo je da su nas kod doma čekali jedan sat. Mi smo, naime, krenuli sat kasnije nego oni.

P1070547
Mamut stariji dvonožni – čovjek uživa na suncu
P1070538
Mister Kudrof četveronožni – apsolutni pobjednik natjecanja u uživanju na planini

Gužva kod doma nas nije previše fascinirala pa smo uskoro krenuli natrag. Ruta povratka je bila u smjeru Cimerplaca i kasnije smo se spojili na Predragov put. Tu smo uskoro uz Hudi Viher hodali sve do kraja šumskog puta i on se pretvorio u asfalt. Jedno vrijeme smo ipak morali tabanati, ali nakon kojih dvadeset minuta dolazimo do automobila i krećemo kući. Od planiranih pet točaka, prošli smo samo dvije. Zapamtite da se pravi vodič uvijek ravna po mogućnostima onih koje vodi. Poanta planinarenja je, na kraju krajeva, boravak i uživanje u prirodi.

P1070561
Spust prema Cimerplacu koji je mjesto spajanja na Predragov put
P1070569
Potok Hudi Viher

Dame i gospodo, nadamo se da ste uživali u ovom izvještaju i da će ga netko smatrati korisnim.
Ako imate neko pitanje ili ste se osjetili motiviranima da nam se pridružite, uvijek to možete učiniti putem naše VAKUUM MET Intel grupe na Facebooku.

Uživajte u prirodi i vidimo se na planinarskim stazama!

Što ti misliš? Komentiraj: