Skriveno lice Ivanca – himan proljeću

Čini se da stvarno dolazi proljeće! Zimogrozan kakav zapravo jesam, ne pada mi to uopće teško. Nevjerojatna je promjena u vremenskim prilikama koja se dogodila između naša zadnja dva izleta. Ovaj cijeli tjedan je bio kao stvoren za planinarenje, ali i druge aktivnosti u prirodi. Kako je unaprijed dogovoreno, ekipa VAKUUM MET-a je odlučila iskusiti Ivanečku planinarsku obilaznicu (IPO u daljnjem tekstu). Nismo ni najmanje požalili!

Iako nam IPO nije najbliža obilaznica, odlučili smo ju proći jer često planinarimo po obroncima Ivanščice. Malo nas je začudilo što vrh Ivanščice nije kontrolna točka (KT), ali stvari zapravo postaju jasnije kad proučite samu rutu. IPO je koncetrirana oko Ivanca i njegovih skrivenih prirodnih ljepota. Ivanščica je svima poznata jer je ona dio enciklopedijskog znanja, ali koliko ljudi zna za slap potoka Šumi ili Ivanečka jezera? Vremenske prilike su vjerojatno intenzivirale naš doživljaj. Konačno su jakne bile odbačene, a naš prijatelj Matej nije više izgledao ekstremno u svojim kratkim hlačama.


IPO ima osam kontrolnih točaka koje zajedno s putom između njih sačinjavaju otprilike osamnaest i pol kilometara. Redom su one: 1. Ivanec, 2. Jamine, 3. Žgano vino, 4. INFO-punkt Prigorec, 5. Šumi, 6. Željeznica, 7. Dubovec (Sv. Duh) i 8. Ivanečka jezera. Predviđeno vrijeme za prolazak je šest sati i petnaest minuta, a toliko je i nama trebalo iako smo gotovo cijelu rutu hodali žustrim tempom. Na kraju male pauze uzmu svoj danak pa sve dođe na predviđeno vrijeme prolaska.

Ostavili smo automobile kod Repikavca što znači da je naša prva KT bila INFO-punkt na kojem se i po cijeni od trideset kuna može nabaviti dnevnik Ivanečke planinarske obilaznice. Svaka obilaznica ili planinarski put ima svoj dnevnik – knjižicu u koju se udaraju žigovi koji se nalaze kod svake KT. Oni koji prikupe sve žigove, dobivaju priznanje za prolazak u obliku značke (bedža). Prilično zarazna stvar koja se miješa s vašom strastvenošću za prirodom, otvorenim prostorima, testiranju vlastite snage i izdržljivosti te snalažljivosti u prostoru. IPO je dobro markirana pa tu nije bilo nekih velikih dilema. U pozadini uvijek ponosno stoji Ivanščica koja je orijentir u trenutku dilema.


Oko 9:20 smo krenuli prema sljedećoj KT koja je slap potoka Šumi. Tu je bio i prvi uspon od kojih su samo tri bila značajna. Nakon prolaska serpentinastog puta kroz šumu, dolazi se do doline potoka Šumi koja je jedna od skrivenih ljepota okolice Ivanca. Malo smo se odmorili te krenuli dalje prema Željeznici. Zbog kiše i izlijevanja potoka, put kojim smo išli je bio pun blata, ali ništa što bi se moglo usporediti s Milengradom. Od Željeznice do Dubovca je sve puno klijeti i marljivih ljudi koji rade u svojim goricama.

Stari motor Tomos je jako popularan među lokalcima kao što je i vesela domaća glazba. Uskoro počinje uspon na Dubovec na čijem vrhu se nalazi groblje i kapela Sv. Duha izgrađena negdje krajem 14. stoljeća. Nije nam se nikako sviđao prizor koji smo vidjeli prije nego smo ušli na ograđeno groblje. Naime, sve je puno lampaša i ostalog otpada od stvari koje se često mogu vidjeti na današnjim grobljima. Nazvali smo to „sveti užas“. Kod kapele smo se odmorili, nešto pojeli i popili te se divili pogledu na vrh Ivanščice. Nadmorska visina je ovdje 471 m. Prije odlaska, Igor je pozdravio Slayerom bakice koje su došle odati počast svojim mrtvima.

Spustili smo se s Dubovca te nastavili kroz šumu. Prolazimo kraj Vitešinca i kroz Punikve što nas uskoro dovodi do Ivanečkih jezera kod kojih je sljedeća kontrolna točka. Zrinka je nahranila labuda za kojeg smo kasnije ustvrdili da je čovjekoubojica jer smo uz obalu našli dvije kroksice. Sjedili smo u travi i uživali, a nisu izostali ni razgovori o zanimljivim rubnim temama kod kojih su se naša razmišljanja često razilazila. No, kako napredovati u mišljenju ako ne razgovaramo s onima koji imaju drugačija mišljenja od našeg? Ljudi su skloni danas, a imamo pravo sumnjati da društvene mreže i ostali dio tog komunikacijskog izdanka tehnologije vodi u istom smjeru, zatvaranju u uske krugove istomišljenika koji ih nikad ne izazivaju da naprežu moždane vijuge. Ljudi tako osjećaju sigurnost, a mi im prigovaramo da nisu ljudi nego žabe jer njihov um živi u ustajaloj vodi, tzv. močvari mišljenja.


Nakon jezera, slijedi spuštanje prema centru Ivanca sve do crkve Sv. Marije Magdalene gdje se nalazi kontrolna točka. Žig se nalazi na prekrasnoj tabli koja prikazuje cijelu IPO. Put dalje ide po ulici Rudolfa Rajtera te skreće prema vinogradima brega Jamine. Dolazimo do sedme KT i uskoro počinje sve izgledati već malo poznatije. Probijamo se kroz šumu koja nas sve bliže vodi do Žganog vina koje je naša zadnja KT. Po putu nalazimo jedan lijepi izvor kod kojeg nas čeka i mala krigla za senf (oni koji znaju, znat će) koja nam daje dovoljno razloga da je voda pitka. Kod Žganog vina je IPO na najvećoj nadmorskoj visini (502 m) i od tamo krećemo prema INFO-punktu i polazišnoj točki.

Čini se da prečesto gledamo u smjeru vrhunaca pa nekad previdimo blago koje skrivaju doline i manji vrhovi u okolici planina. To se sigurno događa i oko grada Ivanca koji ima bogatu i lijepu prirodu za koju ljudi jednostavno ne znaju. Planinari bježe na vrh, a udolinari za uobičajenim svakodnevnim poslovima. Na taj način i jedni i drugi promaše potok Šumi, Dubovec i Ivanečka jezera. Definitivno prava šteta! VAKUM MET toplo preporuča!

Sve fotografije s pohoda možete vidjeti na sljedećim linkovima:
IPO – Bogdan
IPO – Mario

 

Što ti misliš? Komentiraj: