Zrinkavci na Ivanščici

Vrh Ivanščice ostaje pod snijegom. Blato, snijeg, kiša… nakon skoro dva i pol mjeseca planinarenja svakog vikenda to više nisu problemi. To su izazovi.


Zvuk iz SoundBible.com


Službeno smo pali s Konja na Mrzljak. Uspon po Pioniru će još malo pričekati, a možda je to i sasvim razumna odluka jer je sve puno blata. Vrh Ivanščice ostaje pod snijegom. Blato, snijeg, kiša… nakon skoro dva i pol mjeseca planinarenja svakog vikenda to više nisu problemi. To su izazovi.

Iako smo već jedno vrijeme u deficitu lokalnih vrhova koje bismo posjetili, nastavljamo dalje s našim dobrim navikama. Preostaje nam još samo spajanje nekih ruta, možda Vagon koji ispada da uopće nije na povišenom i planinarski zahtjevnom mjestu te šetnja do Beleca i sastanak s ekipom „s druge strane“. No, ugledali smo Bogdan i ja danas tablu za Ivanečku obilaznicu, a u blizini je i prostor planinarskog društva. To znači samo jedno: oni imaju krasne bedževe, a mi smo, igrom slučaja, entuzijastični amateri koji žele pregaziti sve planine i proći sve moguće rute. To je gotovo sudbonosni susret – jedan od onih kad je jasno što se mora učiniti.

Photo by Mario Šoštarić

Kao što već može biti jasno iz samog naslova, odlučili smo se opet vratiti našoj Ivanščici. Ona je svojevrsna majka za sve nas iz VAKUUM MET-a jer smo s njom započeli i njoj ćemo se vratiti… ne, čekajte. Ovo krivo zvuči. Želio sam samo napomenuti da je Ivanščica idealna za tzv. planinarski kondicijski trening kad nemate dovoljno vremena, a svejedno biste htjeli provesti par sati na planini.

Službene informacije nam kažu da uspon po Konju traje sat i pol, a po Mrzljaku dva sata. Ne znamo točno što im je mjerilo, ali mi na Mrzljak dolazimo za sat i dvadeset. Postoje i neki nama znani junaci koji dolaze za pedeset minuta, ali mi još uvijek nismo u toj skupini. Svakako nikad ne smije biti žurbe i svatko ima svoj tempo. Po planinarskim pravilima je da se skupina ne razdvaja i da se tempo određuje prema onom najsporijem. To je kolegijalno, a pri duljim i opasnijim rutama je i dio sigurnosnih mjera.

Photo by Mario Šoštarić

Izmjenjivalo se oblačno i sunčano, a vjetar je bio prilično jak. Ekipa Kneginec se malo požurila pa smo Nikola, Maja i ja došli do Pasarićevog doma kojih petnaest minuta prije ostatka ekipe. Šank kao da nas je pozivao pa smo uzeli jedno planinarsko pivo. Mogu reći da se počinje osjećati dolazak proljeća ili barem toplijeg vremena. Pivo je imalo bolji okus nego tijekom naših prijašnjih posjeta Pasariću. Bilo je stvarno mnogo ljudi u samom domu, ali i na stazama. Vlasnici sa psima, obitelji, planinarski veterani, ali najveseliju ekipu smo sreli pri samom vrhu. Ekipa od četiri-pet veseljaka je teturala po stazi nama ususret. Jedan od njih je skoro pao, a čini se da su nas kasno zamijetili jer je prvotni pozdrav izostao. Grlili su se i pjevali te krenuli prema Mrzljaku, ali nekako mi se čini da su sišli cestom do podnožja. To bi im, svakako, bilo pametnije.

Photo by Mario Šoštarić

Photo by Mario Šoštarić

Reportaže o Ivanščici uvijek nekako završe u teorijskoj obradi tema koje ne moraju uvijek do samoga kraja biti povezane s planinarenjem. Za one koji su možda propustili: Ivanščica i ostali razlozi za planinarenje.
Tako smo ovaj put pričali stvarno o svačemu, a neke od stvari će se i realizirati, to jest materijalizirati u virtualnom svijetu. Više o tome pratite uskoro na stranicama VAKUUM-a!

Photo by Mario Šoštarić

Od onih koje se neće uskoro realizirati, možda bi vas mogla zanimati ideja o maloj motivaciji za planinarenje. Svaki službeni planinarski dom u Hrvatskoj imao bi svoje žetone. Svaki put dok se popenjete na vrh neke planine i dođete u planinarski dom, dobili biste jedan žeton. Kad skupite deset žetona, možete ih zamijeniti za hranu i piće po vašem izboru u nekom od planinarskih domova, ali i u restoranima koji bi podržavali ideju PLAMOT-a (planinarsko motiviranje). Ako ste benevolentno-volonterski raspoloženi, mogli biste, recimo, skupiti pedeset žetona i onda nahraniti gladne. Uskoro smo shvatili da bi materijalni žetoni bili samo komplikacija, a brzo smo došli i do rješenja. Naš Mario je predložio da žetone digitaliziramo. Pretpostavljam da bi onda svaki planinar imao svoju PLAMOT karticu koju bi provukao kroz PLAMOT uređaj koji bi bio postavljen u planinarskom domu. No, neki od nas su odmah skliznuli u distopijska razmišljanja o svijetu u kojem se svi bave nekom fizičkom aktivnošću (ne mora biti planinarenje) da bi zaradili za život. Ako vas zanima kako bi to izgledalo da je aktivnost bicikliranje na sobnom biciklu, mogla bi vas zabaviti i zgroziti ova epizoda serije Black Mirror.

Izmislili smo i ime za grupu nasljednika VAKUUM MET-a. Radilo bi se o malim izviđačima koji bi planinarili pod imenom Zrinkavci. Na svaki uspon bi jedan od mališana bio izabran za predvodnika i nosio bi na svojoj naprtnjači zastavu Zrinkavaca. Zastava bi bila prilično jednostavna: ime grupe izviđača, a u sredini bi bila u krugu slika naše Zrinke koja nosi party naočale za planinu. To je ova kul i neozbiljnija verzija. Ona ozbiljnija umjesto Zrinke ima crtež zrikavca s rudarskom kacigom na glavi i cepinom u ruci. Ni to ne zvuči ozbiljno? Onda dobro da je ideja još uvijek samo ideja. Ako se pitate tko bi dao svoje dijete u Zrinkavce, naš Nikola bi rado upisao svojega klinca!

Ne znam je li me onda već udario čisti kisik, ali polako smo se počeli spuštati u niže predjele u kojima se snijeg pretvorio u blato. Potok Mrzljak nam je poslužio da si koliko-toliko očistimo gojzerice. Automobile smo parkirali na početku uspona preko Konja i Pionira pa smo od Žganog vina do tamo imali još malu šetnjicu. Pred kraj samoga puta sunce nas je opet počastilo svojim toplim zrakama.

Ukupna udaljenost: 8 km
Ukupno vremena: 2 h 33 min
Brzina prolaska rute: avg 19:02 min/km, max. 09:31 min/km
Maksimalna visina: 1 060 m
Potrošeno: 2 205 cal, 32% od toga su masti (Polar pretjerivač)
1 272 cal (Endomondo)

Što se tiče budućih planinarskih izleta, kao i inače pratite našu VAKUUM MET Intel grupu. Još nemamo novosti u svezi pohoda na Pohorje, ali čim ćemo znati više, bit ćete obaviješteni. Ovo još nisu službeni podaci, ali se 5. ožujka u organizaciji CeZam-ove planinarske sekcije planira odlazak na Risnjak. Pratite nas za više informacija o svemu spomenutom! Vidimo se na planinarskoj stazi!

VAKUUM MET

Što ti misliš? Komentiraj: