Hijene špilje Vindije – rekreacija daleke prošlosti

Pojeo sam upravo zadnji sendvič koji je spremljen za današnji izlet u planine. To mnogo toga govori, ali zasad polako. Moglo bi se isto tako reći da ovo danas nije bilo tipično planinarenje jer nam cilj nije bio nijedan vrh. Netko bi to nazvao trekkingom, ali predomislili bi se dok bi vidjeli kud smo sve prolazili. Uvijek nekako ispadne da su „šetnjice“ prilično naporne. No, još uvijek to smatramo znakom naše nadobudnosti. I dalje stojimo nepokoreni.

VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova

Priča sadrži dva automobila i osam pripadnika VAKUUM MET-a. Standardna, neuobičajeno hrabra ekipa Kneginec i Vento koji unatoč svemu još uvijek nije izdahnuo. Tu je i varaždinska ekipa pod vodstvom našeg planinarskog bakalara, Bogdana. Čovjek koji uvijek sasvim akademski pripremi plan puta. Ovladao je teorijom, to je odavno jasno. Što se tiče prakse i planina – tu smo još uvijek svi samo hrabri šegrti. Naglasak na hrabri jer je to sve što zapravo trebate biti.

Plan puta je objavljen malo kasno u VAKUUM Intel grupi pa smo ostali s još dva prazna mjesta u jednom od automobila. Krenuli smo iz Varaždina oko 7:30, a prva stanica nam je bila ona autobusna u Nedeljancu. Kirurške preciznosti radi, redom smo prolazili ovim mjestima: Nedeljanec – Cargovec – Vidovec – Jurketinec – Biljevec – Koretinec – Donje Ladanje – Donja Voća – Slivarsko.

VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova

Budući da se špilja Vindija pokušava turistički iskoristiti, na putu između Donje Voće i Slivarskog, već pomalo prema selu Zlogonje, nalazi se lijepi parking. Ovdje smo ostavili automobile, a do same špilje ima kojih pet do deset minuta hoda. Dočekale su nas drvene skulpture neandertalaca, naše izgubljene braće koje smo vjerojatno pojeli. Pred samom špiljom nalazi se info ploča.

Saznali smo svašta o špiljskim hijenama, lavovima, a bilo je kod nas i šumskih nosoroga. Sasvim je specifična i vrsta pod nazivom Microtus oeconomicus koji je navodno izumro na području špilje Vindije, ali je još uvijek jako rasprostranjen i cvate u današnjem kapitalističkom sistemu hraneći se na truplima drugih pripadnika društva. Naime, radi se o burzovnim mešetarima. Daleko je poznata naša špilja Vindija, ali nismo sigurni koristi li se dovoljno njezin potencijal. Prema Hušnjakovom brdu ovo je na žalost ništa, ali nismo također do kraja sigurni je li to nešto što bi nas trebalo veseliti ili žalostiti. Nazočnost ljudi obično znači i veliku opasnost za onečišćenje okoliša.

VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova
VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova
VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova

Naš put je bio još daleko od kraja, a originalni plan je predviđao šest sati hodanja kroz šumu. Bila je to kružna staza pa nismo imali nekog završnog cilja. To je možda i dobro jer se nismo trebali vraćati po istom putu… ili smo mi to samo mislili. Mačkova špilja je bila naše daleko odredište, ali smo putem uspjeli zalutati. Nema ništa loše u tome ako shvatite svoju pogrješku dovoljno rano. Mi smo shvatili to nakon skoro pola sata hoda u nepredviđenom smjeru. GPS mapa našega puta objasnit će mnogo toga.

Vindija

Zapravo smo još i dobro prošli, a u početku smo za dlaku promašili puteljak za Mačkovu špilju. Možda je tome kriva sjenica kod koje smo našli nečiju torbu i čašu vina te pojeli malo čokolade. Nije nam ni pomoglo što je Maja otišla pišati praktički po puteljku koji vodi do špilje. Bila je tu neka betonska građevina, a naš Nikola je vidio da piše „Šp“, ali ostatak je prekrivao mali bor. Kad smo već duboko zagrezli u i prema Gorancu, ismijavali smo pomisao da bi ono „Šp“ moglo značiti špilja.

VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova

Kiša nam nije puno pomogla te je samo pojačala očaj. Ja sam već bio pomiren s činjenicom da nećemo vidjeti tu Mačkovu špilju. Svašta nam se onda motalo po glavi, a ja sam u očima javnosti pokušavao opravdati to da nećemo posjetiti drugu špilju koja nam je bila u planu.

Gledaj Bogdan, ti ćeš staviti neku uvjerljivu sliku te špilje, a ja ću to zamotati u paket riječi da nitko neće ni posumnjati. Te slike nam jesu neka vrsta dokaza da smo bili na svim tim mjestima o kojima baljezgamo, ali kvragu… danas su te fiktivne ličnosti popularne i vjerojatno postoje ljudi koji ne vjeruju ni u to da postojimo mi sami, a kamoli neki VAKUUM MET ili što već ovo jest.

VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova

No, ispalo je da ovakvi manevri uopće nisu potrebni jer je na kraju Nikola bio u pravu! Bor je zaklanjao ostatak izbrisanog teksta, a famozno „Šp“ je stvarno označavalo put do špilje. Puteljak do špilje je bio uzak i bilo je prilično sklisko. Zadnjih trideset metara uspona do špilje je bilo i prilično strmo. Već smo se davno uvjerili da ovo nije samo „šetnjica“, a ovaj uspon je to samo potvrdio. Nismo ni vidjeli uže koje je neki dobronamjernik ostavio da bi olakšao uspon.

Svi imaju pravo na svoje mišljenje, ali ja sam definitivno više očaran Mačkovom špiljom nego Vindijom. Izgleda nekako prirodnije i divlje, a cijelo vrijeme postoji taj neki osjećaj da iz dubine vreba zlo. Osvaja i činjenica da je kod ulaza u špilju netko napravio improviziranu kantu za smeće. Prisjetili smo se pohlepe patuljaka i zle kobi koja ih je snašla pa smo se par puta poslikali i krenuli dalje. Jako smo zadovoljni što smo ipak na kraju pronašli i Mačkovu špilju. Nagradno pitanje: vjerujete li VAKUUM MET ekipi da su na kraju pronašli Mačkovu špilju?

VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova
VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova

Kao svojevrsni live feed uz pisanje ove reportaže, primoran sam spomenuti i nekog čovjeka koji se upravo spominje u VAKUUM intel grupi. Ivana, Zrinka i Maja su na jednom od mnogih raskrižja vidjele muškarca srednjih godina koji je pokazivao kako može manevrirati sa svojim šmrkom. Mlaz je navodno bio zavidan, ali traume će, na žalost, ostati.

Bundle of Blue

Počeli smo svoj povratak prema automobilima, a kiša nas je pratila već od drugog sata hodanja. Povremeni vjetar isto nije olakšavao, a blato i sklisko tlo definitivno nisu plusevi. Gamaše su se odvezivale kao lude, ali su obavile svoj posao. Štapova nije bilo dovoljno jer smo sami sebe uvjerili da je ovo samo „šetnjica“. Drugih planinara nismo vidjeli osim one misteriozne torbe kod sjenice i izvora. Par lovaca, postavljeni stol za prijeki sud Donje Voće te starijeg čovjeka koji nas je malo čudno gledao kad smo pokušavali ući u dvorište lijepe crkve pokraj koje smo prošli na našem putu. Sve skupa je trajalo malo preko pet sati, a prošli smo skoro točno devetnaest kilometara. Ludbreška obilaznica još nije oborena, ali uskoro će biti ako ovako nastavimo.

We've come all the way from there!

VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova

VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova

VAKUUM MET špilje Vindija i Mačkova

Ukupna udaljenost: 19 km
Ukupno vremena: 5 h 11 min
Brzina prolaska rute: avg 16:21 min/km, max. 09:31 min/km
Maksimalna visina: 490 m
Potrošeno: 4 215 cal, 41% od toga su masti (Opet pretjeruje, ali mislim da smo na tragu misterija. Ivanina aplikacija za vježbanje je rekla da smije nakon ovakve „šetnje“ pojesti oko 3 500 kalorija. Možda on računa koliko smijemo pojesti nakon treninga?!? Jako je uviđavan!)

Kao i dosad, sve obavijesti o daljnjim izletima pratite u našoj VAKUUM MET intel grupi na Facebooku. Posebno bi mogao biti zanimljiv izlet na slovensko Pohorje pa budite u vezi! Možda bi sad bilo i pravo vrijeme da Vas pozovemo na predavanje naših prijatelja iz Cezama koje će se održati 23. veljače, ali više informacija potražite na FB eventu. Vidimo se na planinarskim stazama!

VAKUUM MET

Što ti misliš? Komentiraj: