Ivanščica i ostali razlozi za planinarenje

Moglo bi se reći da nam je ovo sad već postala zdrava nedjeljna navika. Ivana i Igor su kupili nove cipele za planinarenje pa su ih trebali negdje isprobati i razgaziti. Sve je išlo po planu dok negdje oko 2:00 sata nisam dobio poruku od Igora. Naime, dotični gospodin je negdje zaradio kugu i uspio zaraziti skoro sve ljude oko sebe. Tako smo ostali bez dvoje suputnika. Nikola je pak cijelu subotu kuhao domaće pivo i odlučio je ovu nedjelju malo odspavati i to je sasvim u redu. Imamo se još uvijek čemu veseliti jer njegov entuzijazam oko proizvodnje domaćeg piva je velik! Tako je na kraju sve ostalo na Zrinki, Maji, Bogdanu i meni.

Naše odredište je bila Ivanščica. U početku je bilo govora o penjanju preko Pionira, ali na kraju smo se parkirali kod Žganog vina i krenuli starim dobrim Mrzljakom. U 2016. nam je ovo drugi uspon na Ivanščicu budući da smo onaj prvi obavili u kasnim satima stare, a spust u ranim satima nove godine. U knjizi posjetitelja se u roku od 25 dana uspjelo zapisati oko 750 ljudi. U prosjeku bi to bilo oko 250 planinara po vikendu što je sasvim lijepa brojka. Sam uspon smo započeli oko 9:30 i trebalo nam je kojih sat i dvadeset minuta do Pasarićevog doma. Ovako puno ljudi nismo još vidjeli na planini, ali to je vjerojatno sasvim uobičajen prizor u Pasarićevom domu oko 11:00.

P1241191

Budući da je o putu do Ivanščice i samoj Ivanščici već bilo riječi, odlučili smo iskoristiti ovu priliku i postaviti par pitanja članovima VAKUUM MET-a. Naime, postoji mnogo ljudi koji se pitaju zašto bi netko koristio rane nedjeljne sate za bilo što drugo osim za odmor? Sve to skupa postaje još više zbunjujuće jer planinarenje zna biti veoma naporno. Sve naravno ovisi o mjestu na koje idete i ruti koju birate, ali prehodati od 10 do 20 kilometara zna biti umarajuće. Zanimalo nas je što ispitanici vide u planinama i zašto biraju baš planinarenje.

Oduvijek sam se bavila sportom, voljela sam i volim sve sportove – od nogometa, rukometa, jiu jitsua, hoola hoopa… No, u posljednje vrijeme privlači me odlazak u prirodu i lagana (samo si mislimo da je lagana) šetnja s frendovima. A zašto? Vjerojatno zbog mira, zraka i osjećaja da si uspel kad vidiš ono sve ispod sebe. Pozvala bih sve da se priključe jer daješ malo, a dobiješ puno! I ništa ne smiruje koliko svježi zrak i zelenilo. – Ivana

 

Planinarenje je za mene najzahvalnija aktivnost u prirodi jer osvajanje planinskog vrha pruža osjećaj mjerljivog postignuća kao malo koji drugi sport. Kad stignete na vrh, najviša točka je osvojena, znate da niste samo trčali u krug nego ste obavili posao, stigli do kraja puta, svladali izazov i ispunili zadatak u potpunosti. Isto tako, ne bih nikome preporučio planinarenje jer ne volim gužvu na planini. – Igor

 

Planinarenje je najjednostavniji način za aktivan odmor u prirodi, a obuhvaća sve elemente koji su potrebni da bih ja to nazvala odmorom. Približavanje sebe prirodi i prirode sebi jest način na koji razvijamo ili ponovno uspostavljamo vezu s prirodom, koje smo sami dio, a prečesto to zaboravljamo u svakodnevnom životu i radu. Priroda, ili u ovom slučaju planina, nam svojom grandioznom pojavom i savršenim sustavom selekcije svega što u njoj postoji i živi, pa i nas samih kada se tamo nađemo, daje do znanja da smo pogriješili ukoliko smo u dilemi odlučili da je važnije imati nego biti. – Zrinka

 

P1241164 (2)

Zašto u planine? Bez uzvišenih ciljeva i skrivenih nakana idem u planine da dođem do svježeg zraka, da se udaljim od naselja, da gledam prirodne boje, uživam u snijegu ili se divim prirodnim oblicima. Planinarenje je za mene zadržalo početni smisao – kretanje, putovanje, druženje. Kvalitetno i korisno provedeno vrijeme u ugodnom društvu drugih ljudi ili samog sebe! Osim toga, planine su dobro mjesto za rekreaciju, kondiciju, razgibavanje i odmaranje u umoru koji su i više nego dobrodošli nakon radnog tjedna. – Bogdan

 

Priroda nam pred nosom otvara toliko lijepog i zanimljivog, a mi bismo ponekad radije odabrali ležati u toploj sobi i buljiti u televizor ili sanjariti o idealima.
Ako pogledam planinu izdaleka, izgleda idilično, ali i poprilično nedostižno i moguće da asocira na napor što u mojem prijevodu znači izazov. Svaki korak i svaki osjećaj očaja koji je itekako moguće osjetiti tijekom planinarenja vrijedan je kad se otvori pogled s vrha planine. U jednom kraćem trenutku ništa nije bitno. Male kućice i točkasti autići koji se mogu uočiti izgledaju jako smiješno i nevažno. Planina je mjesto koje postoji da bih joj se izdaleka mogla diviti, a ako imam volju osvojiti vrh, ona me nagrađuje spoznajom koliko je ponekad malo potrebno da bih se osjećala ispunjeno (i imala istrenirane mišiće)! – Maja

 

Planinarenje kao jedan čisti i neposredni odnos s prirodom za mene predstavlja realizaciju višeg stupnja ljudskog postojanja. Još nas je Platon naučio da trebamo izaći iz spilje, no Nietzscheov Zaratustra ipak nam govori da to nije dovoljno. Potrebno je popeti se na planinu, sagledati stvari s odmakom, napiti se duha mudrosti i potom se vratiti natrag među ljude, među svjetinu. Planina je savršena alegorija za kretanje ljudske spoznaje jer trud koji je potrebno uložiti kako bi se dospjelo do vrha naše planine, u potpunosti je zanemariv kada se jednom nađemo na vrhu. Sve loše se zaboravlja, naš duh je u ekstazi i lebdi nad zemljom pogonjen našim uspjehom, zanesen prekrasnim pogledom i svježim planinskim zrakom koji bistri um i donosi nam spoznaju. U odnosu čovjeka i prirode budi se nešto divlje, ono iskonsko u čovjeku, jedno sveopće zdravlje – zdravlje duha i zdravlje tijela te se upravo sada, u naše vijeme, nameće imperativ da se ljudstvo mobilizira i krene u osvajanje svojih planina – kako u fizičkom, tako i u metafizičkom smislu. – Bubač

 

Nisam sportski tip, ali prije sam donekle bil i nije mi palo na pamet planinariti malo češće. Sad dok sam probal, baš je zakon i to kaj mi idemo jednom tjedno je čisto ok i još kaj je najbolje se družimo i zezamo. Preporučil bi svima da probaju do koje granice moreju iti i svaki put dok uspiju, vjerojatno će htjeti više! – Nikola

Ivanščica 1061 m panorama

Razlozi za planinarenje mogu biti svakakvi – od čisto praktičnih do onih dubljih i filozofskih. Svi su oni podjednako dobri jer ne traže svi ljudi iste stvari. Svatko je na svojem putu i svatko se penje po svojoj planini i samo ona/on će saznati što je/ga čeka na samom vrhu. Osobno se krećem malo bliže onoj idealističnoj strani i mislim da je penjanje na planinu dobro preneseno značenje za ljudsku spoznaju. U nizinama si na sigurnom i krećeš se u određenom okviru, ali sumnja i pitanje: “Je li to stvarno sve?” je ono što nas goni na uspon. Planina je simbol ogromnog znanja, ali i velike opasnosti. Planina na svom vrhu nudi bolji pogled i širi vidik (početak rastvaranja i dekonstrukcije određenih koncepata koji su prihvaćeni u nizini), ali i predstavlja opasnost: ono što jednom vidiš, više ne možeš ne vidjeti. Zatvoriti oči značilo bi predati se. Planina je simbol osobne transformacije i oni koji se jednom popnu do vrha, više se ne vraćaju isti.

Nietzsche Ivanščica

Nije mi neznan ovaj putnik: prije mnogo godina prošao je ovuda. Zaratustra mu je bilo ime, ali preobrazio se. Tad si nosio svoj pepeo u gore: hoćeš li danas nositi svoju vatru u dolinu?
Ne bojiš li se kazne za potpaljivača? – razgovor šumskog sveca i Zaratustre, Tako je govorio Zaratustra, Friedrich Nietzsche

Bumpy Road to the Top

Što se tiče praktične strane, postoje i mnoga istraživanja koja dokazuju da je planinarenje izrazito zdrava aktivnost. Pogodnosti su brojne, a planinarenje (u biti je naš hrvatski jezik dosta siromašan po tom pitanju dok recimo engleski ima više izraza koji u sebi sadrže oznaku intenziteta: trekking, backpacking, hiking, mountaineering; hrvatski jezik nas ostavlja s riječju planinarenje, a u to može spadati lagana šetnjica po šumi kao i penjanje na više od 2 000 metara) se navodi kao jedna od moćnijih vježbi za srce. Naravno, uvijek sve zavisi o ruti koju birate. Šetnja do Grebengrada spada definitivno pod aerobne vježbe, ali Ivanščica preko Pionira ne. Osim fizičkih pogodnosti kao što su jači mišići na nogama, stražnjici, očvršćivanje kostiju, smanjanje šansi za srčane bolesti, pogodnosti za krvni tlak i smanjenje razine šećera u krvi, sve češće se naglašavaju i psihičke prednosti bivanja u prirodi. I na tom području se rade mnoga istraživanja i čini se da razine stresa drastično opadaju kad smo u prirodi. Iako smo se odmetnuli i zacementirali u naše betonske košnice, sadržaj naše DNA ne možemo zanemariti. Priroda nam je, rekli bismo, u krvi.

Uza sve pogodnosti koje planinarenje nudi, treba biti svjestan i nekih mjera opreza na planini.

1. Dobra volja je možda bitna, ali također je i razumnost u odabiru ruta koje mislimo proći. Osobno mi se nikad još nije dogodilo da sam zagrizao zalogaj koji ne bih mogao progutati (čak ni kad sam ovaj vikend bolestan išao do vrha Ivanščice), ali tim je veća mogućnost preračunavanja u budućnosti. Iako znam ljude koji nikada nisu redovito vježbali i održavali kondiciju, a uspjeli su proći Camino de Santiago (Put Svetog Jakova), ne treba olako shvatiti svoje trenutno fizičko stanje. Na žalost, imali smo slučajeva u kojima bi netko, tko nije naviknut na teške fizičke napore, pao ničice u bolovima od grčeva. Dobro je da nas je bilo više i da se to dogodilo negdje kod Črnih Mlaka pa nam do vrha Ivanščice cestom nije dugo trebalo.

P1241153_stitch2

2. Neki ljudi odmahuju rukom na ovu točku, ali OPREMA ŽIVOT ZNAČI! Treba početi od dobrih planinarskih cipela koje se prilagođavaju uvjetima u kojima planinarimo. Ludilo je ići planinariti po snijegu u starkama, ali je isto tako ludilo stavljati si na noge pancerice od kilu i pol kad snijega uopće nema ili je količina zanemariva. Isto tako, nikome ne bih preporučio da planinari u trapericama – ako već nemate planinarske hlače (koje jesu skupe), trenirka će poslužiti svrsi. Izuzetno su korisne i gamaše koje su dobre u borbi protiv snijega, ali i blata. Najbitnije od svega je oblačiti se slojevito. Previše odjeće će vas dovesti do preznojavanja kod kojeg vam se povećavaju šanse za prehladu. Nema nekog posebnog pravila i svi moraju naći kombinaciju koja im najviše odgovara, ali prvi sloj bi mogao biti dri fit (majice za trčanje, majice za bicikliste, majice za hiking, potkošulje od istog materijala), a na vrh razbivjetar jakna (windbreaker ili windcheater). Kapa za hladnija razdoblja, a postoje i svakojake marame za planinarenje i ostale aktivnosti. Nekad sam se fascinirao nošenjem velikih količina hrane i pića na planinu, ali je u biti prednost i štoviše umjetnost odabrati čim manje, a imati sve potrebno. Isto kao što birate prikladne cipele, birate i ruksake prikladne litraže. Trideset pet litara za jedan do maksimalno dva dana, a sve više je u tom slučaju previše. Ako imate zahtjevan uspon, nije svejedno koliko teglite na leđima! Štapovi su korisna, ali opcionalna stvar. Kod jednodnevnih ruta vam nisu potrebne karte, kompasi, vreće za spavanje ili šatori. Pribor prve pomoći bilo bi pametno uvijek imati pri ruci.

3. Vremenske prilike na planini su varljive. Temperatura se mijenja kako se vi penjete ili spuštate. Uvijek treba pogledati vremensku prognozu koliko god ona ponekad bila nepouzdana! Oprema ide u skladu s predviđanjima.

4. Sve smeće koje donesete sa sobom na planinu potrebno je i odnijeti sa sobom natrag u dolinu! Planinari su obično ekološki osviješteni ljudi, ali nikad nije na odmet to iznova napomenuti.

5. Nadajmo se da vam neće trebati, ali dečki iz HGSS-a su vaši prijatelji.

Nadamo se da je ovaj nagovor na planinarenje barem u nekom pobudio iskru znatiželje i/ili avanturistički duh. Ako to ne uspijevamo riječima, možda vas privuku prekrasne slike prirode koje objavljujemo svakoga tjedna uz naše reportaže. Pokazati volju i provjeriti donosi li planina sve navedene pogodnosti možete već sljedećeg vikenda, točnije u nedjelju, kad idemo na organizirani pohod u dogovoru s ekipom iz MZM-a. Radi se o izletu južnom Ivanščicom, a sve informacije možete naći ovdje. Ako netko ne koristi Facebook, poziv smo uputili i preko naše stranice – LINK. Vidimo se na planinarskim stazama!

VAKUUM MET

One thought on “Ivanščica i ostali razlozi za planinarenje

Što ti misliš? Komentiraj: