Putevima velikana – Lujčekovi učenici

Družina entuzijasta i zaljubljenika u prirodu koja djeluje pod imenom VAKUUM MET, kao i svakog vikenda krenula je u lov za tjednom dozom akcije. Neki od nas su primijetili kako im se čini da već dugo nismo bili na planini. To obično tako i ide s takvim i sličnim stvarima pa onda tijelo počinje zahtijevati sve više i više dok nešto ne pođe po zlu. Srećom, osim malih upala mišića, nuspojave planinarenja su samo pozitivne. Izdržljivost tijela raste, zapremnina pluća također, a masti se tope. Sve to mi računamo i bilježimo, ali brojke ne mogu dočarati doživljaj prirode i sve pozitivne efekte koje ona ima na nas. Iako zakopani u tone betona koje se svakim danom sve više šire, ne smijemo zaboraviti otkuda zapravo potječemo.

Na redu je lokacija Ham Pokojec koja je poznato ime u krugovima planinara, ali i izletnika s lokalnog područja. Jedan od glavnih razloga zašto je to mjesto toliko popularno je njegova pristupačnost. Do Ham Pokojca se može doći pješke, biciklom ili automobilom. Mnoge obitelji s djecom često biraju zadnju opciju. Bicikl je vjerojatno najbolje prijevozno sredstvo pa s njim možete doći bilo kuda – koliko vam već vaša kondicija dopušta. Što i kamo s automobilom? Najbolje da to objasnimo na današnjem primjeru!

VAKUUM MET Ham

Pokupio sam Bogdana oko 8:05. Nakon toga već priča ide standardno prema Nedeljancu gdje se ukrcava Zrinka. Preko zaobilaznice idemo sve do rotora pa za Turčin gdje smo oko 8:25 pokupili Maju i Nikolu. Mjesta kroz koja prolazimo do odredišta su redom: Tomaševec Biškupečki – Sveti Ilija – Beletinec – Završje Podbelsko – Bela – Seljanec. Automobil smo parkirali u Seljancu, a za tu opciju smo se odlučili jer su neki od nas već išli standardnom rutom (parkiranje u Završju Podbelskom kod ribičkog parkirališta i onda pješice kraj ribogojilišta, izvora i kamenoloma te uspon; postoji i opcija direktnog dolaska i parkiranja kod kuća koje se nalaze na početku samog uspona.). No, nama naše nemirne duše takve skraćene verzije puta nikad ne bi dopustile. Po mišljenju većine nas, ovaj put do Ham Pokojca preko Seljanca pružio nam je najviše idiličnih prizora zelenila, potoka i nedirnute prirode od svih drugih pohoda koje smo u zadnje vrijeme obavili. Normalno, osim vilinskih LOTR prizora bilo je tu i mnogo leda i blata pa smo testirali nepromočivost naše planinarske obuće. Prvi koji je zakoračio u blato sam, naravno, bio ja. Kasnije se klubu blatnih jazavaca priključio i Nikola. Salomonke nisu ime koje se bez veze veže uz sam vrh alpinizma, a standardna ratna oprema iz našeg Borova također nikad ne zakazuje.

VAKUUM MET Ham

 

VAKUUM MET Ham

Negdje po putu smo došli do raskrižja na kojem su bile oznake za Ham Pokojec, vrh Ham te Vagon. Ako sam iskren, mislim da nitko ne može ostati ni ravnodušan, a ni bez pitanja kad na planinskom smjerokazu naiđe na natpis: Vagon. Radi se o planinarskoj kući koja zapravo i jest stari vagon. Nitko iz VAKUUM MET-a nije bio kod tog mističnog vagona, ali definitivno nam je to plan u bliskoj budućnosti. Naše prvo odredište je bio vrh Ham, a na smjerokazu je pisalo da do tamo treba sat i pol hoda. Uskoro smo shvatili zašto ljudi idu samo na Ham Pokojec i možda usput Pokojec – koji je bliži planinarskom domu od Hama i visinski pristupačniji. Stazu na dijelovima sklisku zbog leda i lišća, a kasnije i od našeg znoja, svladali smo i došli do Hama koji ponosno stoji na 679 m. Vrh je pokriven šumom pa pogled nije spektakularan, ali to nije umanjilo naše zadovoljstvo. Nakon kratkog odmora krenuli smo natrag.

VAKUUM MET Ham

 Naš sljedeći cilj je bio sam Ham Pokojec. Na livadi (Ričkov krč) između Pokojca i Hama stoji planinarski dom Lujčekova hiža. Ovaj planinarski dom je dobio ime po poznatom zagorskom planinaru Ljudevitu Luji Hercegu. Sam planinarski dom je mogući drugi razlog popularnosti Ham Pokojca. Kuća je vrlo lijepo uređena, a oko nje su drvene klupice, krasna terasa sa zapadne strane te igralište za djecu. Domaćini/kućepazitelji su standardno ljubazni (ja nikad nisam vidio bezobraznog upravitelja planinarskog doma – njih je, čini se, zaobišla standardna isfrustriranost ostalog osoblja u ugostiteljstvu). Družina je naručila čaj, dvije šalice kuhanog vina i palačinke. Nikola je pio pivo, a ja izotonični napitak – otrov koji vraća snagu. Isprobali smo vanjske drvene klupice, ali je uskoro počelo puhati i postalo previše hladno pa smo se preselili u unutrašnjost Lujčekove hiže. U tzv. predvorju su WC-i, a s desne strane se ulazi u glavnu prostoriju u kojoj je šank, stolovi i jedna od bitnijih stvari u planinarskom domu – peć. Postoji i druga prostorija u kojoj je dosta stolova i stolica te kamin koji ovaj put nije radio. U domu je bilo par obitelji, a sama staza iz Seljanca i vrh Ham bili su prazni. Po putu nismo vidjeli ni žive duše.

VAKUUM MET Ham

 Odlučili smo se vratiti drugim putem i zaokružiti našu rutu. Istočno od Lujčekove hiže je staza (glavni uspon prema Ham Pokojcu) kojom smo se počeli spuštati. Manji dio puta je šumska staza kojom se može i automobilom, a onda jedan duži dio uz asfaltiranu cestu koja ide kraj prije spomenutoga kamenoloma, izvora i ribogojilišta. Mjesto Bela se može pohvaliti s dva dvorca koje smo vidjeli dok smo se vraćali cestom prema Seljancu. Prvi dvorac je u vidno gorem stanju, ali možda zato i zanimljiviji, a drugi je obnovljen i čini se da proces obnavljanja još uvijek traje. Definitivno potencijalno dobro mjesto za muzej.

Ham Pokojec run
Ukupna udaljenost: 15.72 km

Ukupno vremena: 4 h 24 min
Brzina prolaska rute: avg 16:48 min/km, max. 08:06 min/km
Maksimalna visina: 679 m
Potrošeno: cca 3 296 cal

Radno će biti i sljedeće nedjelje, a gdje ćemo točno ići biti će objavljeno u Facebook grupi VAKUUM MET-a (VAKUUM MET intel group). Pozivamo ovom prilikom sve zainteresirane da kliknu gore priloženi link i pridruže nam se u našim pohodima! U izradi je i logo, a plan je uskoro imati i vlastite planinarske naljepnice. Nadamo se da će vam ova reportaža biti korisna i vidimo se na planinarskoj stazi!

VAKUUM MET

Što ti misliš? Komentiraj: