Buce u blatu – utvrda Hrvatskog zagorja

Iako se u starom prostoru Centra za mlade grada Varaždina – VAKUUM događaju neke stvarno tužne stvari i još nam nije jasno kako će to do kraja biti riješeno, našli smo vrijeme za hodanje po prirodi i planini. Kako smo i očekivali, ovaj put se naša planinarska družina povećala te su nam se tako pridružili Ivana i Igor. Naše odredište je ovaj put bio Grebengrad koji je poznato izletište prvenstveno zbog svoje pristupačnosti. Iz Madžareva nema mnogo do utvrđenog grada Grebena – glavnog objekta i odredišta na tom području – a planinarski dom Grebengrad (490 m) nalazi se blizu samih ostataka spomenutog fortifikacijskog objekta, druge utvrde Hrvatskog zagorja.

Krenuli smo automobilom iz Varaždina malo nakon 8:00. U Turčinu kraj nekima jako dobro poznate krčme Adam našli smo se s ekipom Kneginec. Jedan automobil nam je bio premalo, ali nije nas bilo dovoljno da napunimo dva, pa odmah koristim ovu priliku da se svi zainteresirani slobodno jave kad objavimo namjeru za prolazak nekom dužom ili kraćom rutom. U svrhu dogovora i bolje komunikacije napravit ćemo i Facebook grupu. Naše odredište je bilo grad Novi Marof gdje smo parkirali automobile. Budući da još uvijek učimo, krivo smo pretpostavili da markacije koje počinju u Novom Marofu nakon željezničke stanice vode do Grebengrada. Zbog ovakvih stvari ovo i pišemo pa ako nekome pomogne, bit ćemo zadovoljni! Dakle, markacije koje se nalaze tamo ne vode do Grebengrada nego do Kalnika. Ako želite na Grebengrad, slobodno možete automobilom do Madžareva.

VAKUUM MET Grebengrad

Mi smo pješačili do Madžareva i onda je počeo uspon. Zapravo je to jedna ugodna i ne baš duga šetnja po šumi. Iako snijeg otežava uspon kao što smo se uvjerili na Ravnoj gori (Srne i ljudska kopita – dok spavaš mirno ti), temperature su se povećale pa se većina snijega na stazi otopila. Blato je također otežavajuća okolnost, ali budući da smo svi dobro opremljeni, nije bilo većih problema. Za ovakav pothvat su dovoljne planinarske cipele srednje visine u kombinaciji s gamašama. Gamaše su stvarno izvrsna stvar za borbu protiv snijega, kiše i popratne bljuzge i blata. One su dio esencijalne opreme za jesen, zimu i rano proljeće.

VAKUUM MET Grebengrad

VAKUUM MET Grebengrad

Hodanjem iz Marofa malo smo produžili rutu, ali trebalo nam je jedva dva sata hodanja do planinarskog doma Grebengrad. Išli smo prvo do ruševina utvrde, a onda i podno vrha Veliki Lubenjak. Stali smo na livadi s drvenim križem koja se nalazi ispod Velikog Lubenjaka. S te točke je moguće krenuti dalje prema Čevu, ali mi smo se okrenuli natrag prema planinarskom domu. Održavatelji doma su tek zapalili vatru u peći pa nam je bilo svejedno jesmo li unutra ili vani. Temperature su zadnjih dana porasle, a i pred samim domom postoje lijepe drvene klupice koje su nam poslužile kao mjesto odmora. Bilo je tu svačega za jesti, ali posebno se mora istaknuti količina maslina koje su se odjednom našle na našem stolu. Tu su i izvrsna mala peciva od našega Bogdana koja su prijala uz pivo koje je na neki način također esencijalni dio opreme. Degustiranje piva na planini postala je svojevrsna tradicija – kao što neki traže sveti gral, mi tražimo vrh na kojem će pivo najviše prijati.

Neki na planini u rukama nose štapove, a neki pivo. – anonimni junak

Na povratku smo dodatno skratili rutu jer nismo išli stazom koja vodi blizu Topličice nego dublje u šumu i direktno za Madžarevo. Vrativši se u Novi Marof, odlučili smo posjetiti caffe bar i pivnicu iNN koja ima dobru ponudu piva. Nakon što je svatko našao nešto za svoj požerak, krenuli smo natrag prema automobilima. Bilo je skoro 15:00 kad smo se vratili u Varaždin.

VAKUUM MET Grebengrad

Grebengrad map
Ukupna udaljenost: 16.71 km

Ukupno vremena: cca 4 h
Brzina prolaska rute: 14:05 min/km, max. 8:41 min/km
Maksimalna visina: 560 m
Potrošeno: cca 3 100 cal 

Iako postoji mnogo varijacija puteva i još puno kilometara koje trebamo pregaziti, od bližih vrhova nam u biti ostaju još samo Vranilac i njegovih 7 Zubi. Ovo je i svojevrsna najava mojem dragom prijatelju i našem vodiču za to područje, Bubaču. Osobno sam se uvjerio u njegovu ekspertizu na području planinarenja, ali i preživljavanja u prirodi. Kad jednom to prođemo, možda će biti vrijeme za razmišljanje i planiranje nekih većih i daljih pothvata jednom kad zima malo otpusti svoj zagriz. Možda će to biti povratak na Vaganski vrh, a ovaj put u kompletu i s njim možda padne i Sveto brdo. Koliko samo Veliko Rujno nudi mogućnosti, a bilo bi lijepo obići i Medviđak i/ili Kobiljak. Gdje ima volje, ima i rezultata. Budućnost je svjetla!

VAKUUM MET Grebengrad

VAKUUM MET

Što ti misliš? Komentiraj: