Radijatorska havarija – karma ili sudbina?!

Istina je da se posljednjih dana više krećemo izvan nego unutar prostora VAKUUM-a. Dijelom upravo jer sa sigurnošću možemo potvrditi da je vani toplije. Zapravo toplije je na planini, ako se tamo nađete s ljudima u čijem vam je društvu ugodno te se osjećate sigurno. Misleći da je ljudskoj prirodi svojstvena, imaginarna vremenska granica koju zovemo nova godina, učinila svoje te nas oslobodila svih negativnih i napunila pozitivnim osjećajima, posjetili smo danas naš VAKUUM (Centar za mlade). Vežu nas za to mjesto vrlo lijepe uspomene, puno uloženog vremena i truda. Odlučili smo da taj trud, ma kako priča završila, neće biti uzaludan! Učimo pritom, o radu nacionalnih i lokalnih vlasti, javnih institucija, službi i ostalih aktivnih ili pasivnih tijela vlasti. I ne sviđa nam se što vidimo i slušamo.

Ledeni VAKUUM

Od samog jada je, vjerojatno, popucalo nekoliko radijatora u jednoj od prostorija VAKUUM-a za vrijeme temeratura u dvoznamenkastim minusima. Posjeta prostoru u plemenitoj namjeri da se provjeri ima li smisla početi s programom u novoj godini, rezultirala je tužnim saznanjem o tome koliko sama zgrada i prostor znači i njezinim vlasnicima i zakonskim korisnicima. Tupi zvuk udaranja metalom po tvrdom ledu koji se prostire podom uz rubove najveće prostorije bivšeg Doma željezničara, otkriva žalosnu istinu i o odnosu prema onima koji svoje vrijeme i trud jesu, za razliku od drugih, uložili u rješavanje neriješivog problema – upitne funkcionalnosti prostora. Prostora koji je Grad Varaždin, putem jednog od svojih savjetodavnih tijela –  Savjeta mladih, velikodušno dao na korištenje mladima, kako bi tamo boravili i koristili ga kako znaju i mogu. I da po mogućnosti ne postavljaju pitanja do kraja mandata, da ne traže nešto, na primjer grijanje. E pa, nazovimo to karmom ili kako god, ali pucanjem triju glomaznih radijatora, zbog toga što se nitko nije sjetio isprazniti sustav cijevi za grijanje, koje ionako nisu služile svrsi te se voda u njima na niskim temperaturama zaledila, Centar za mlade može se ubuduće dobro uklopiti u varaždinsku postadventsku ponudu kao klizalište. Osim što su odlomljeni komadi metala, dijelovi radijatora, rasuti okolo, mulj i voda na temperaturama koje stežu u prostoru sa staklenim zidovima, pretvorili su se u ledenu površinu. Da se grijalo i u najmanjoj mjeri, vjerojatno bi se ova sudbina, zanemarenog ali vrijednog društvenog dobra, izbjegla. Problem komunikacije između zakonskih i stvarnih korisnika zgrade već je spominjan, a ovo je još jedan poticaj da se prestanu koristiti jalovi posrednici.

Ledeni VAKUUM

Ledeni VAKUUM

Havarije obično rezultiraju zbrajanjem šteta, a u ovom slučaju ona je tek dijelom vidljiva. Više će se moći reći nakon što se led otopi i voda puna mulja iz radijatora učini svoje. Za sada, nekoliko kvadratnih metara tepisona zahvaćenog tom prljavom tekućinom, odnosno ledom, nekoliko blatnih zavjesa i stolica, odlomljeni komadi masivnih metalnih radijatora. Uglavnom rezultati rada vrijednih ruku volontera/ki VAKUUM-a. Naša skromna pretpostavka, s obzirom da smo ipak žrtve sofisticirane komunikacijske strategije lokalnih vlasti te nećemo o nastavku priče biti informirani, niti kao dio javnosti, jest da će zgrada dodatno izgubiti na funkcionalnosti sada kada grijanje više nije samo pitanje volje, nego i stvarnih (ne)mogućnosti. Ostaje nam baviti se vidovnjaštvom pa zaključujemo da će se odgovornost za nemili događaj utvrđivati do kraja mandata, o kojima god govorili.

Ledeni VAKUUM

Ledeni VAKUUM

O brizi za građevine, one prave s javnim prostorima savršenima za široki spektar društvenih namjena, već dugo pričamo. Kome? Zakonskim vlasnicima, korisnicima, javnosti kojoj je dana (i prihvaćena) uloga pasivnog promatrača procesa propadanja javnih prostora. Alternativa uvijek, pa tako i u ovom slučaju, postoji – potpuno neracionalno izlaganje pojedinaca, kako bi društveni prostori dobili društvenu namjenu od koje će društvo imati koristi. Posljedica je dakako, strašna (a nastupa kao rezultat spomenute neracionalnosti) – izlaženje iz okvira tipičnog kulturnog, “ne bi se štel mešati” Varaždinca. Krajnju cijenu koju će takav jadnik platiti ne želimo niti nagađati. No, tu smo već dotakli i problematiku onih drugih “građevina”, koje su gledale kako se ovaj i još cijeli niz javnih prostora pretvara u grad duhova “…u kojem se ništa ne događa i nema se zašto ni gdje, izaći”, dok se u promociji “siluje” sintagma – grada kulture. Tako nastaju i one “građevine” koje na kraju prozivamo za njihovu opću apatiju, nezainteresiranost i inertnost – tako n(e)astaje kultura ovog grada, kako prostora, tako i ljudi!

VAKUUM-ova radijatorska havarija

VAKUUM

Što ti misliš? Komentiraj: