Gužva na obilaznici

Netko bi pomislio da bi ljudima bilo dosta zime nakon temperatura u minusu za doček Nove, a ako i to ne bi bilo dovoljno, sigurno bi ih odbila snježna Ravna gora ili možda radijatori koji pucaju od hladnoće! No, mi nikako da stanemo i više se uopće ni ne pitam kad će doći jedan tjedan bez odlaska na planinu. Iako je iskusnim planinarima i avanturistima postalo to već davno normalno, ja još uvijek osjećam neku vrstu ponosa što u zadnje vrijeme toliko odlazimo u prirodu i osvajamo lokalne vrhove. Nije to uopće zbog drugih nego zbog samoga sebe. Osjećam, a mislim da je tako i za neke moje kolege iz VAKUUM-a, da napredujemo – svakim korakom smo sve jači i bolji. Dosad smo sve pohode obavljali u vlastitoj orkestraciji pa je bilo samo pitanje vremena kad ćemo naletjeti na nešto što organiziraju profesionalci, oni koji definitivno znaju više od nas.

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

Po kilometraži koja je bila ispisana na Facebook pozivu činilo se da smo si zadali prilično velik zalogaj. Ludbreška planinarska obilaznica je duga 23,5 kilometara. Prošli smo test snijega i vjetra pa nas nije brinula najava istih. Kiša je počela padati već dan prije (5.1.2016.) i bilo je jasno da će se ceste zalediti. Ekipa VAKUUM-a krenula je iz Varaždina malo nakon 8:00. Uvjeti za vožnju nisu bili najbolji, ali ništa nepodnošljivo. Moramo odmah iskoristiti priliku da zahvalimo našoj vozačici Maji (skupili smo već dvije Maje u ekipi!) koja nas je trpjela tijekom cijele vožnje tamo i natrag.

Većina sudionika je već bila okupljena kad smo došli i bili smo jedni od zadnjih koji su otkrili stol pun kolača, klipića i rakije. Rakije je ostalo čisto dovoljno da požalim što sam to gucnuo na prazan želudac. Naš Bogdan – koji je sad i službeno odlikovan, ali o tome kasnije – najduže se zadržao oko stola. Sve zajedno bilo nas je oko pedeset sudionika. Postojala je mogućnost da se skrati ruta na jedno tri do tri i pol sata, ali to bi već polako zvučalo kao one prijašnje (ne znam kakvo je stanje sad) varaždinske biciklijade do Zelendvora kod kojih su, čini se, grah i vino bili bitniji od samoga bicikliranja. Ludbrežani su avanturisti i nije uopće dolazilo u obzir da se nešto skrati!

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

Hodali smo kroz polja pa kroz šume, a osvajali smo i vrhove. Nisu bili previsoki, ali su svejedno bili vrhovi. Najzanimljiviji dio samoga puta bio je prelazak preko mosta kod kojeg je bilo nekih komplikacija. Oni koji su bili, znat će i pričat će! Tu se ističe i uspon po putu koji uopće nije izgledao kao da je prohodan, ali štapovi, drveće i grane su pomogli da i to prođemo bez problema. Vrijedna su i poznanstva koja smo stekli pa je tako Bogdan dosta naučio od Metle (tipa na začelju kolone), a ja sam dosta naučio od Mamuta. Par puta smo zalutali, ali smo se uvijek vratili na pravi put. Imali smo jedno vrijeme i četveronožnog pratitelja kojega su svi zvali drukčije, ali mi smo ga zvali Piki. Navodno je imao GPS ogrlicu da ga gazda može naći jer mu ovo nije bilo prvo lutanje, a to se i nadamo jer je u jednom trenutku samo bjesomučno počeo lajati i nestao negdje u šumi.

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

Malo nakon osamnaestog kilometra došli smo do našeg prvog pristaništa. Na redu je bila degustacija finih vina od kojih se posebno isticao poznati i brendirani „Poštenjak“. VAKUUM-ova ekipa, iako iskusna kad je riječ o pivu, o vinu ni ne zna mnogo, a miješanje četiri ili pet različitih sorti nije pomoglo. Ljudi koji su sjedili pokraj nas, izgledom definitivno iskusniji u ispijanju dobre kapljice, sve su miješali s vodom uz izjave da je svako vino dobro za gemišt. Učinilo mi se na trenutak da tu nitko nema pojma o vinu. Možda eventualno gazda koji nam je entuzijastično govorio o svakom vinu koje degustiramo dozivajući našu pozornost zvoncem koje je svako malo zvonilo. Možda je meni bilo prohladno jer sam, uza sve moje uobičajeno brbljanje o vrhunskoj opremi, bio mokar od glave do pete, ali stvarno se nekako činilo hladno u prostoru te vinarije. Danas su popularni svi ti bojleri, radijatori, električne grijalice, podna grijanja i ostali generatori topline pa ljudi ponekad zaborave na količinu užitka i topline koju daje starinska peć na drva.

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

Obilaznica first run
Od polazišne točke do vinskog podruma i degustacije. Između ove točke i “Klijeti kod Vekija” ima kojih pola kilometra koje nismo snimili. Potez koji je ostao natrag do auta iznosio je jedva 3 km. Bilo je to relativno lako u usporedbi s prvih 18-19 km.

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

Napustili smo vinski podrum i samo otprilike pola kilometra dalje nas je čekala „Klijet kod Vekija“ u kojoj je sudionicima pohoda bio ponuđen grah i još vina te kolača. Serviran nam je i pravi domaći kruh za koji imamo samo riječi pohvale. Klijet je bila opremljena s krasnom peći koja je zagrijala cijelu prostoriju i posušila pola mojih mokrih stvari na udaljenosti od čak dva metra. Zadržali smo se maksimalno 45 minuta nakon kojih smo se počeli spuštati prema Ludbregu, našoj polazišnoj točki i automobilu. Ah da, ne smijem zaboraviti spomenuti da je naš Bogdan dobio svoj prvi planinarski bedž! Na početku ste mogli kupiti planinarski dnevnik koji biste ispunili žigovima koji se nalaze diljem obilaznice (ako vidite male crvene poštanske sandučiće po putu neke planinarske staze, to vam je vjerojatno to) i na kraju puta dobili biste bedž. Stvarno je krasan i odsada će ga Bogdan nositi na svojoj naprtnjači kao nekakav general.

VAKUUM MET i Ludbreška planinarska obilaznica

Uvijek je lijepo vidjeti toliko ljudi koji se bave zdravom aktivnošću. Ovo nam je bilo još jedno novo iskustvo u kojem smo testirali našu izdržljivost i upornost. Prošli smo kroz neke prečace pa smo rutu skratili na otprilike 22 kilometra u šest sati hodanja i penjanja. Mi smo zadovoljni, a zadovoljstvo je još veće kad vidimo neke rezultate ovih naših malih reviewova i reportaža. Naime, sljedeći pohod je ovu nedjelju (10. siječnja), a cilj nam je Grebengrad. Šuška se da će nas biti više nego inače, a izaći će i službeni poziv svima zainteresiranima!

Vaš VAKUUM MET

One thought on “Gužva na obilaznici

Što ti misliš? Komentiraj: