Srne i ljudska kopita – dok spavaš mirno ti

Moje srce je ostalo zatrpano tamo negdje u snijegu. Doslovno. Pomalo se skliže i trošimo više energije nego inače da bi se pomaknuli malo bliže k vrhu. Ovo je samo još jedna tipična nedjelja i dok drugi mirno spavaju, preokreću se u toplim krevetima i isparavaju alkohol od još jedne subote – kod nas se čuje zvuk teških gojzerica koje lupaju o pod.

P1030589

Vrijeme polaska iz Varaždina je bilo u 7:30. To je vrijeme kad sam stajao pred dverima Bogdanovog dvorišta. Naš dragi vječni entuzijast, vozač i čovjek čija osobnost bi mu omogućila ulogu protagonista svake lijepe priče. No, je li ovo lijepa priča? Malo je vremena za sumnju jer auto je već upaljen i krećemo po koliko-toliko raščišćenim ulicama. Naša prva zadaća je pokupiti Zrinku. Dolazimo na dogovoreno mjesto, ali uskoro dobivamo poruku koja glasi nešto tipa:

Spavam. Idite bez mene. Mkay?

Nakon malo nagovaranja preko telefona ubrzo postaje jasno da ćemo morati bez Zrinke. Bogdan i ja nastavljamo samo hrabro kroz snijeg i oluju putem Kneginca gdje ćemo pokupiti Nikolu i Maju. Oni su točni kao i inače i naš put prema Trakošćanu započinje.

P1030590

P1030593

P1030620

Vožnja autom je trajala oko sat i nešto sitno, a službeni uspon prema vrhu počinje u 9:25. Do vrha nam je trebalo skoro 2 sata, a snijeg nam nije olakšavao. Najteži je bio završni dio puta (zadnji marš prije Filićevog doma – 660 m) i neki od nas su padali kao srne, a drugi bogme i kao šumski medvjedi. Štapovi su konačno poslužili svojoj svrsi, ali budući da dijelimo štapove pa svaki nosi po jedan, nije ih bilo dovoljno da se spriječi par padova. Mislim da će neizmijenjeni video tog dijela rute uskoro biti dostupan na našem youtube kanalu. U svakom slučaju, bilo je zabavno!

P1030630

P1030659

Trebalo nam je sat i pol da pojedemo sve sendviče i drugu zanimaciju za zube koju smo ponijeli sa sobom. Naručili smo četiri velebitska piva koja su ubrzo nestala. Ostatak ekipe se možda ne slaže u ovome sa mnom, ali zaključio sam da mi hladno pivo na vrhu planine ipak nekako bolje sjedne u proljeće ili ljeto. Budući da sam dijete ljeta i velikih apetita čije zadovoljenje nudi to „oslobađajuće“ godišnje doba, to uopće ni nije čudno. Ponuda u Filićevom domu je na razini. Zapali su nam za oko zagorski štrukli, ali na kraju ih nismo uzeli. Dvije peći zagrijavaju glavnu halu, ali prostor za WC je mjesto na kojem se čovjek može bez problema prehladiti. Temperaturna razlika je velika pa stoga treba pripaziti. Postoji i besplatni Wi-Fi u domu, a Bogdan je bio zadovoljan tom činjenicom. Prilikom uspona i spusta nismo sreli ni žive ljudske duše, a u samom domu je uz nas bilo devet planinara. Pohvala kućepazitelju koji pušta dobru glazbu u domu!

P1030661

P1030670

P1030781

Spust smo započeli oko 13:00. Trajao je manje nego uspon iako smo prošli skoro kilometar više. Izgleda da smo si ovaj put zadali težu rutu pri usponu. Flashbackovi na onaj spust po Pioniru prošli tjedan. Uglavnom lagana šetnjica kroz zabijeljenu šumu.

Ukupna udaljenost: cca 10 km
Ukupno vremena: cca 4 h
Brzina prolaska rute: 24:56 min/km, 20:33 min/km (uspon/spust), max. 12:00 min/km
Potrošeno: cca 3 200 cal

Prirodno pitanje koje se nameće nakon svakog pothvata je: A što dalje?
S obzirom na turbulenciju sportskih aktivnosti u zadnje vrijeme, odgovor na to pitanje ćemo uskoro svi dobiti!

Pozdrav od ekipe VAKUUM MET

Što ti misliš? Komentiraj: