Izvan civilizacije i u mrak – ledeno srce planine

Kažu da je bitno kako uđeš u Novu godinu jer će to obilježiti i ostatak godine. Praznovjerje na stranu – ljudi to vrijeme provode sa svojim najbližima u aktivnostima koje svi vole, a to su: slavlje, uživanje u jelu i piću, a hrabriji i zapjevaju. To je svojevrsni nastavak božićnih radosti zbog kojih neki ljudi ne uzimaju godišnji jer bi se raspukli da moraju biti kod kuće i jesti ostatke hrane i kolača koje su sami pripremili, koje su bake pripremile i koje su ostali rođaci donijeli. Svi se pokušavaju riješiti tih kolača. Nitko ih ne može pojesti jer ih je, činjenica, jednostavno previše. No, da bismo saznali kako se točno ispravno* slavi Nova godina, trebamo samo na trenutak upaliti dalekovidnicu. Slavni, zbog kojekakvih razloga, pjevaju i plešu, vrte se i skaču – i to sve samo za vašu zabavu. Pitali smo se postoje li ljudi koji stvarno gledaju taj novogodišnji program s nekom vrstom žaljenja jer su oni kod kuće i nemaju zabavu uz tamburaše, skupo vino i još jednu tonu kolača od koje će većinu morati baciti. Ne brinite se! Svi ti slavni zabavljači ne rade to sve BAŠ na Novu godinu! Sve je to snimano unaprijed, a od jedne iskusnije žene smo saznali da je moguće da se vrte snimke i od prošlih godina.

PC310589

Budući da ponekad moramo početi živjeti ono što govorimo, a trudimo se potaknuti tu naviku kod drugih u Varaždinu, ali i šire, odlučili smo se za jednu posebnu proslavu Nove godine. Lako je pisati Facebook statuse, prečesto samo prazne klišeje zbog kojih naše riječi vrtoglavo gube na vrijednosti, o tome kako treba objeručke prihvatiti nova iskustva, naučiti nešto novo i samo izaći u svijet i vidjeti što se skriva iza ugla. Dio VAKUUM-ovog tima je učinio baš to. Izašli smo hrabro u mrak i doživjeli Ivanščicu, ali i samu prirodu, u jednom novom svjetlu. Hladna je, ne oprašta, ali i skriva nebrojene nagrade za one uporne. Ima nešto u tome dok te proguta mrak, a iznad tebe se nalazi samo zvjezdano nebo.

PC310593

Krenuli smo autom iz Varaždina oko 17:30 i redom smo pokupili prvo Zrinku, a onda Maju i Nikolu. Bogdan je pokazao da zna voziti i druga vozila, a ne samo dronove. Ceste po putu su bile poluprazne, a Ivanec je zadnje mjesto koje je odavalo znakove života. Puls civilizacije je počeo slabiti kad smo ušli u poznati Prigorec. Raspelo nije bilo ukrašeno, a zima je već odavno pokazala svoje zube u dovoljnoj mjeri da otjera lokalce koji znaju ispijati pivo pred dućanom. Put koji vodi do Žganog vina je bio također prazan i pojavio mi se smiješak na licu i prije nego što smo vidjeli prazno parkiralište kraj spomenutog izvora. Ipak, jabuke ne padaju daleko od stabla pa tako ni mi ne možemo u potpunosti pobjeći od naše kulture i usađenih navika. Naprtnjača je bila dupkom puna, a tek kasnije sam shvatio da bi mi ona, jednom kad bude u sinergiji s majkom gravitacijom, mogla zadavati ozbiljne probleme.
Između nas i nagrizajuće zime bili su slojevi odjeće. Još učimo, ali otprilike znamo da dry fit ide kao prvi sloj, a vjetrocijep ide zadnji. Hladan zrak je otežavao disanje, ali polako smo se zagrijali i krenuli po Mrzljaku. Slike će bolje reći kako nam je bilo na samom usponu, a postoji i videomaterijal koji ćemo pripremiti i uploadati kad će se već naći vremena.

PC310597

Jedan moj dragi prijatelj i kolega mi je nedavno rekao da je doček Nove godine na planini sad jako popularan i da sigurno nećemo biti jedini gore, a lako je moguće da bude i gužva. Iz jedne gužve u drugu, ali čini se da postoje gužve koje su nam draže od drugih. Možda je stvar u ljudima koji se nalaze na određenom mjestu. U svakom slučaju, gužve nije bilo ni za lijek! Opasno smo se već približili Pasarićevom domu u trenutku kad smo vidjeli prve žive duše još od Ivanca. Možda smo ih malo i prepali (ili samo zabavili) jer su se iz naše družine mogli čuti pokliči kao:

Ljudi! Nisam nikad mislio da ću ovo reći, ali sretan sam što vidim ljude! Ipak nismo ostavljeni!

Capture19

PC310603

Ušli smo u dom, a tamo su nas dočekali samo održavatelj doma i njegova supruga. Krasni ljudi koji žrtvuju svoju Novu godinu da bi manijaci i divljaci imali točku odmorišta. Nisu bili toliko začuđeni što nas vide, ali mi smo bili prilično zabavljeni činjenicom da smo jedini u domu. Kasnije je došla jedna obitelj i dva planinarska para. Svojevrsna planinarska gozba je počela i na kraju nismo požalili što smo to sve teglili na vrh planine. Službeno smo također obilježili ovu Novu 2016. godinu jer je baš VAKUUM-ov akcijski tim za društvenu kritiku i podizanje kolektivne svijesti prvi koji je zapisan u anale povijesti planinarenja na Ivanščici. Samo odbrojavanje smo proveli na kojih -10 stupnjeva Celzijusa. Vidikovac je pružio pogled na okolni kraj: Ivanec nam je bio na samom dlanu, a Varaždin je sjajio u daljini. Detonacije i buka su krenuli dobrano prije službenih 00:00, a samo u Ivancu je bilo potrošeno stvarno mnogo novaca na pirotehnička sredstva. U umu se odmah vratimo na one, na početku spomenute, kolače. Tone bačenih kolača i ostale hrane, hektolitri pića, a kao šlag na kraju – sav taj bačeni novac na pirotehniku. Prizor je bio lijep, ali ne smijemo zaboraviti svoju dužnost prema istini. Ništa ne znači što su stvari lijepe i zapakirane iza slojeva onoga „to se tako radi“. Dapače, tu je onaj presudni trenutak u kojem se kotačići u glavi počnu pokretati.

PC310606

P1010618

P1010619

P1010626

P1010633

Mi smo ta buka i metež koji je ležao ispred nas. Detonacije i spektakl – to je dio našega lica. Razuzdani lišaj koji se hrani na plodnom tlu većinom ne razmišljajući koliko još plodnoga tla ima. Smijeh i zabava. Sve je krasno dok traje.

P1010634

S druge strane, leži ona mirno i samo postoji. Ona svu svoju smrtnu djecu tretira isto – hladi čak i one koji su se usudili izaći iz kaosa. Nemilosrdna je, ali pravedna. Promatrači s njezinoga vrha drhte od hladnoće, ali spoznaja je rijetko kad topla i prijazna. Češće dolazi kao nenadani udarac i ostavlja za sobom nevjericu. No, kad šok prestane, pogled postaje jasniji, a odlučnost postaje veća nego ikad prije.

VAKUUM-ov akcijski tim Vam želi sretnu novu 2016. godinu! Nadamo se da ste i vi spremni za pothvate u dolazećoj godini te da nas čekaju mnoge suradnje. Jedino radeći zajedno, možemo poboljšati naš grad, a možda i više od toga…

Što ti misliš? Komentiraj: