Online i depresivni

Budući da su društvene mreže postale dio naše svakodnevice, sve je više različitih znanstvenih radova, članaka i teorija o tome kako na nas sve to utječe. Može se reći da smo mi generacija tehnologije i podivljalog tehnološkog napretka. Već smo se kao djeca sreli s nekim stvarima o kojima su naši djedovi mogli samo sanjati, a roditelji se susreli nakon svoje dvadesete ili češće tridesete. Sve je to jako individualno, ali čini se da je starijim ljudima teže prihvatiti nove stvari i da ljudi koji od malih nogu koriste neke nove tehnologije, lakše prihvaćaju sve ono što ih čeka iza ugla. Tek trebamo vidjeti kako ćemo se mi ponašati kao starci, ali čini se da je naš stav uglavnom: „Spremni smo za novotarije.“ Naša će djeca po tom pitanju vjerojatno biti još agilnija. Facebook je najpopularnija društvena mreža pa je tako i najplodnije područje za skupljanje podataka. Twitter slijedi na drugom mjestu.

Tehnologija se brzo razvija, a pitanje je prati li taj razvoj i naša svijest. Učinci društvenih mreža na ljudsku psihu još nisu do kraja poznati, a kako bi i bili kad je i studij ljudske psihe kao rupa bez dna. Mozak ostaje i dalje neistražen, a naši puni potencijali nepoznati. Kako god bilo, društvena mreža je danas „must have“ za sve ljude koji žele biti u toku. Održavanje kontakata s prijateljima, kolegama s fakulteta ili posla, praćenje novih događanja u gradu ili državi – sve to može ići i ide preko Facebooka. Ljudi koji ne posjeduju Facebook račun neka su vrsta modernih isposnika, a često ih nazivaju čudacima. Sva ta online parada ide pod krinkom besplatnog (i takvo će ostati!) pa se mnogi mladi ljudi nadahnjuju, a neki pomisle da bi i ostale stvari na Internetu trebale biti besplatne. Ne trebate čak ni pronicljivo oko jer je nadasve jasno da danas ništa nije besplatno i sve se može, na ovaj ili onaj način, naplatiti. Tvrtke, razne organizacije i bendovi koriste Facebook za promociju svojih proizvoda. To što mali Ivica ne plaća Facebook ne znači da je on besplatan. Da, izrada računa je besplatna, ali vi ujedno prihvaćate da ćete biti terorizirani i bombardirani svakakvim reklamama za korisnije i manje korisne stvari. Nemojte misliti da Mark radi besplatno. Sad treba prehraniti i dijete! Pustimo sad ipak velike igrače jer su oni prosječnom Facebook korisniku ionako nedostižni. U ovom slučaju nam je zanimljivije osvrnuti se na efekt koji imaju na nas objave naših prijatelja i/ili poznanika.

editirana
Možda su ljudi toliko privučeni društvenim mrežama jer tamo mogu sa sigurnošću biti zvijezde, barem pred svojim prijateljima. Ljudi su društvena bića koja trebaju kontakt s drugima i raznorazne platforme poput Facebooka su nam pomogle da čak i kad nemamo vremena, možemo međusobno komunicirati. Svakako je to jedna druga tema, ali neki zaposlenici u uredima čak i tijekom radnog vremena posjećuju profile svojih prijatelja i veselo komentiraju i prepričavaju što im se dogodilo. Neki direktori blokiraju sve stranice za koje trebaju osobni pristupni podaci kao što su usernameovi i šifre. Oni koji ne blokiraju se pouzdaju u integritet i želju za radom svojih zaposlenika. Zanimljivi podatak je da je statistički više ljudi online preko tjedna nego za vikend. Vikend je rezerviran za druge stvari. Tako se onima koji ciljaju (targeting) određenu publiku ne preporuča objavljivanje važnih stvari za vikend.

Bilo gdje i bilo kada, mi možemo vidjeti što se događa u životu naših prijatelja i poznanika koji su voljni to podijeliti s nama. To su najčešće neke lijepe stvari – stavljamo slike nas i naših voljenih, našega psa, naših krasnih stvari koje imamo, slike s vrha planina, slike ostalih mjesta koja smo posjetili… Uz to nekad pišemo i kratki tekstić, a obvezno i označujemo ljude s kojima smo bili. Mogućnosti su nam stvarno beskrajne i možemo podijeliti gotovo sve s drugima. Sve to zvuči odlično i može se čovjek zapitati: „Zašto bi itko u takvom svijetu bio usamljen i nesretan?“ Na žalost, postoje neke naznake da pisana riječ dehumanizira i da bi vam sve ovo napisano puno više značilo kad bi čuli moj glas i ton kojim bih to izrekao. Korisnici sarkazma često će vam priopćiti istu stvar jer su vjerojatno upali u nebrojene svađe i probleme jer se preko poruke nije mogla iščitati njihova omiljena izražajna figura. Očito je to beskrajno polje komunikacije dvosjekli mač. Možemo mi izražavati suosjećanje s drugima, ali problem je u tome da nitko ne objavljuje ništa osobno tužno, možda eventualno nešto neugodno. Vampiri koji se hrane na tuđoj nesreći se više baš i ne mogu prehranjivati na Facebooku jer je news feed postao mjesto nadmetanja u tome tko će biti sretniji. Čak i kad se dogodilo nešto što nama kvari cjelokupni doživljaj, mi ćemo objaviti samo onaj bajkoviti dio. To se zove građenje online imidža koji najčešće nema nikakve veze s dojmom koji mi uživo ostavljamo na druge. U neku ruku, online dimenzija je mjesto na kojem mi izgrađujemo sebe, uzimajući samo one poželjne osobine na kojima bi nam drugi mogli zavidjeti. Zavist je stimulirajuća za malo ljudi. Na Facebooku ona ide eventualno pod krinkom divljenja, ali na kraju krajeva i to je prilično jeftino jer se ono obično izražava „lajkom“. Također posebna tema, ali istraživanja pokazuju da većina ljudi većinom koristi Facebook pasivno. To znači da oni samo pregledavaju news feed i „lajkaju“ tuđe objave. Aktivno korištenje Facebooka uključuje objavljivanje sadržaja i komentiranje na tuđe objave. Učinilo bi nam se da smo samo mi Varaždinci, a šire i Hrvati, pasivni, ali izgleda da i veliki svijet pati od iste stvari. No, često su ljudi koji aktivno koriste Facebook okarakterizirani kao narcisoidni i nametljivi. Kultura komentiranja, međusobnog podržavanja, kritike i općenito izmjenjivanja mišljenja slabo je razvijena. Hrpa narcisa i pasivnih promatrača koji pate od depresije. Alati kojim korisnik upravlja sve se više razvijaju pa danas recimo možete ostati s nekim Facebook prijatelj, ali možete postavke urediti tako da vam njihove objave ne dolaze na news feed. Tako nećete uvrijediti vaše voljene prijatelje, a opet nećete trebati gledati njihove objave pune srčeka i sreće.

138437
Facebook se treba gledati isključivo kao dio nezaobilaznog aparata koji nam omogućava i olakšava funkcioniranje u današnjem, umreženom svijetu. Ušli smo i po mnogim aspektima ćemo tek ući u sferu novog i nepoznatog. Humanističke znanosti ne bi trebale ostati bez predmeta proučavanja jer se materijal s vremenom samo povećava. Ljudskost se redefinira svakim danom, a naročito kad dođe do nekog novog izuma ili se on počne masovno upotrebljavati.

Mnogi pričaju kako se čovjek već previše otklonio od prirode. Društvene mreže i mašine nas samo udaljuju jedne od drugih, ali mišljenja se tu, kao i obično, razilaze. Cilj društvene mreže trebao bi biti povezivanje pojedinaca, ali što kad RL (real life – stvarni život*) pojedinac postane u prevelikom otklonu od onoga koji je prikazan online? Ako možemo zamisliti i prikazati sebe u pozitivnom svjetlu, znači li to da se i možemo promijeniti nabolje? Pitanja su beskonačna. Umjesto da se borimo protiv neminovnog i zagovaramo „prirodno“, možda bismo trebali prihvatiti činjenicu da je definicija nas samih, kao i naša budućnost, potpuno neizvjesna. Možda je baš to ono što nas gura naprijed. Izvan obrazaca i izvan krutih definicija. Poboljšaj, implementiraj, prigrli sudbinu!

– Facebook ima nekih stvarno dobrih grupa, a jedna od njih je i Philosophy Matters. Lajkajući dotičnu stranicu, vaš news feed će biti punjen i člancima o zanimljivim filozofskim temama.
Do Facebook and Twitter make you depressed?

Što ti misliš? Komentiraj: