Treća sreća na Ištekanom VAKUUM-u

Stigli smo i do samoga kraja ciklusa akustičnih koncerata koji su vam poznati pod imenom Ištekani VAKUUM u organizaciji Centra za mlade grada Varaždina – VAKUUM. Ištekani VAKUUM je projekt organiziran isključivo od volontera, mladih ljudi dobre volje, kojim smo pokušali probuditi svijest o potrebi za razvojem lokalne nezavisne scene. Zbog neočekivano velikog broja prijava odlučili smo Ištekani VAKUUM podijeliti u tri večeri. Ukupno petnaest izvođača je prošlo binom, a publika je brojčano držala standard na oko 100 posjetitelja. No, prije nego skočimo na zaključke i dojmove cijelog projekta, rado bismo razmotrili kako je bilo na trećem Ištekanom VAKUUM-u, ponovno sa aspekta organizatora, izvođača i publike.

Mlade nade varaždinske scene

Izvođači su, uz malu promjenu rasporeda, ali kako je i najvljeno, redom bili: Luka Gložinić i Mario Kovačić, Morphine Pie, Marko Njegač, Patrick J. Šimunić i na samom kraju Valentino Šmaguc. Proučavanjem reakcija publike, ali i nas organizatora, može se bez oklijevanja reći da je treća večer Ištekanog VAKUUM-a definitivno bila vrhunac našeg akustičnog projekta. Luka Gložinić i Mario Kovačić otvorili su večer i u tome nisu razočarali. Bilo je tu svačega, klasičnih rock-hitova pa sve do himne, kako kažu dečki, za sve uživatelje marihuane. Nakon njih su nastupili Morphine Pie – mladi varaždinski rockeri koji su pokazali da ima nade za mlade nade! Sljedeći je bio Marko Njegač kojemu je ovo navodno prvi nastup, a čovjek je svojim odličnim glasom jednostavno rasturio dvoranu i sve u njoj. Bio sam tamo kod miksete kad mi je naš tonac, sve bolji u svom novom poslu, Hrvoje Kreč pokazivao kako signal divlja kad Marko pjeva. Nakon njega nastupio je Patrick J. Šimunić koji je svojim hrapavim glasom, ali i dobro izvedenim hitovima, zadivio publiku, a pogotovo ljubitelje starog dobrog rocka. Na kraju je na pozornicu izašao iskusni Valentino Šmaguc, vokal i gitarist varaždinskog hard rock benda Urota. Valentino akustično nastupa često po kafićima i to se definitivno moglo vidjeti. Nastup je bio energičan, scenski nastup nije izostao, a svoju samouvjerenost Valentino je opravdao svojim sposobnostima sviranja gitare i još boljim glasom. A onda je došla njegova zadnja pjesma i pridružili su mu se na stejđu Marko i Patrick i bilo je… bila je to eksplozija! Čista spontanost koja je zagarantirala odličan kraj Ištekanog VAKUUM-a i nama dokazala da smo uspjeli. Upravo je ta gesta završnog zajedničkog nastupa pokazala da suradnjom možemo puno više nego konkurencijom, pogotovo u ovako maloj sredini kao što je Varaždin.

Ma bilo mi je super! Prvo i osnovno, jako mi je drago sto mi je publika dala tako veliku podršku. Stvarno sam uživao u nastpu i zahvaljujem se organizatorima što su mi pružili priliku da pokažem svoje glazbene sposobnosti. – Marko Njegač

Prisjetih se starih dana, uživanja i zafrkancije. Sve je bilo na svom mjestu kako treba i biti te mi je bilo drago da sam ja kao “dotepenec” dobio priliku svirati u Centru za mlade. Bilo je jako dobro i pure rokenrol! – Patrick J. Šimunić

Lagana trema jer smo prvi put pjevali i svirali na razglas i nismo znali kaj očekivati jer smo imali kratku tonsku probu. Sve je ispalo super s obzirom na prvi nastup, ali uvijek može bolje, a atmosfera je bila opuštajuca uz super publiku. – Mario Kovačić

Zadovoljni smo sa svirkom, samo je šteta što se zbog nedovoljno glasne opreme, a dosta glasne publike nismo baš dobro čuli. Bilo kako bilo, zahvaljujemo se svima koji su nas došli slušati. – Jura Ruža, vokal u Morphine Pie

Publika

Brojevi nikako ne mogu opisati doživljaje i iskustvo koje smo stekli tijekom Ištekanog VAKUUM-a, ali oni nam svejedno daju uvid u situaciju. Na vrhuncu večeri je u dvorani bilo oko sedamdesetak ljudi i to je bilo za vrijeme nastupa Marka Njegača kad je publika skandirala, pjevala zajedno s njim i čak se popela na stejđ da mu pomogne u izvedbi jedne od stvari. Zaštitari, također u volonterskoj postavi, su ih pustili da se zabavljaju, poučeni iskustvima s prvog Ištekanog VAKUUM-a kad je također publika u jednom trenutku došla na stejđ. Kako je večer odmicala kraju, ljudi je u dvorani bilo sve manje unatoč odličnom nastupu Patricka i Valentina. Što se tiče Ištekanog VAKUUM-a kao cijeloga projekta, prva večer je okupila najviše ljudi, a na drugoj večeri je bilo najmanje posjetitelja. Treća večer u brojkama stoji negdje između prve i druge. No, što se tiče samoga posla s čišćenjem i nereda koji je ostao nakon koncerata, stvari stoje malo drukčije.

Tamna strana Ištekanog VAKUUM-a

Treći Ištekani VAKUUM je počeo nešto nakon 21 sat. Sve je malo kasnilo zbog nesporazuma s puhačkim sastavom koji za probe također koristi prostor dvorane Centra za mlade, odnosno jednog njezinog dijela – galerije. U prostornom smislu to nije bila prepreka, no ni našim, ni njihovim umjetnicima se miješanje zvukova, s obzirom da se radi o različtim glazbenim stilovima, ne bi svidjelo. Kako svi zapravo, osim u istom prostoru, radimo na razvoju afiniteta mladih prema glazbi, dogovor nije bio veći problem. Drugi je organizacijski izazov za svirke bila voda koja je prekrivala otprilike trećinu poda dvorane bez obzira na naš trud da ju uklonimo prije svirke. Neumorno je, nakon kiše koja je padala tjedan dana ranije, kapala s ploča na stropu na kojima se skupljala zbog propadanja dijela ravnog krova i neuređenog sustava odvodnje oborinskih voda. Ovih dana pokušavamo problemu doskočiti materijalom iz donacija i vrijednim radom volontera/ki te se nadamo da će dvorana ipak biti upotrebljiva u narednim kišnim razdobljima.

21788833534_41bcd93ae8_k

Kao organizatori, smatramo da smo tijekom tri Ištekana VAKUUM-a uspjeli poboljšati odnos publike i izvođača, ali i kulture publike i same ideje projekta. Sve je počelo na prvom Ištekanom VAKUUM-u kad neki od redovitih posjetitelja prostora oko zgrade starog Doma željezničara nisu htjeli ući u dvoranu koju smo oživjeli i otvorili za publiku. Neki nisu vjerovali da su vrata konačno otvorena, drugi nisu vjerovali da mogu unijeti svoje piće i hranu unutra, a treći su se možda borili protiv samog establišmenta, kojega smo i mi navodno dio, i željeli su ostati vani na hladnoći. Istina, grijanja nema ni u našoj dvorani, a na žalost ni u ostalim dijelovima prostora Centra za mlade, ali kad se skupe ljudi, tijela također stvaraju određenu toplinu. Razgovarali smo s nekim „starosjediocima“ toga prostora koji nisu htjeli sudjelovati u tim našim novotarijama: „Mi tu pijemo i izlazimo već dobrih deset godina. Što je sad ovo?“ Moramo priznati, čudna nam je to reakcija na gostoprimstvo i besplatnu live muziku. No, većina je na kraju prepoznala smisao ove inicijative.

Većina mladih s kojima smo razgovarali su se složili da Varaždinu treba jačanje glazbene scene. Spominjali su underground scenu, a sudeći po publici Ištekanog VAKUUM-a, ovo je stvarno bilo underground. No, ne radi se samo o nekoj određenoj sceni ili nekoj određenoj muzici; radi se jednostavno o tome da postoji par kafića u Varaždinu u kojima možete svirati i to je sve. Većina od njih prilagođena je samo za akustične svirke, a oni koji primaju i „glasne i žestoke“ nisu često uopće prilagođeni – ni prostorno ni što se tiče opreme. Primamo već mnogo upita vezanih uz live svirke u dvorani – kako akustičnih, tako i uštekanih – ali zasad još uvijek nismo u mogućnosti, s obzirom na spomenute organizacijske boljke, pružiti bolje uvjete. Govorimo ovdje o zvučnoj izolaciji, ali i krovu koji prokišnjava  te nedostaku grijanja. S tim ćemo se svi trebati još malo strpjeti, ali u planu je.

Kad si u organizaciji jednog takvog događaja koji organiziraš u prostoriji koja bi mogla biti doista veličanstvena da se malo u nju uloži; događaja za koji audicije u biti ni nema, dakle može bilo tko svirati; događaja na koji pustiš ljude da unesu svoje piće i hranu te je dozvoljeno pušenje… jednostavno moraš biti spreman na svašta! Mi smo bili entuzijastični i bili smo spremni uložiti svoje vrijeme da sve to ispadne profesionalno koliko god može ispasti budući da je sve organizirano s nula kuna i sa, u potpunosti, volonterskom ekipom. Pripremili smo se maksimalno: vreće za smeće bile su postavljene i unutar i izvan dvorane. Pepeljare su bile postavljene po cijeloj dvorani.  Jasno je bilo rečeno gdje se nalazi WC i da su svi dobrodošli koristiti sanitarni čvor Centra za mlade. Ipak, ostali smo na kraju malo iznenađeni. Naime, nakon trećeg Ištekanog VAKUUM-a našli smo tjelesnih izlučevina na nekoliko mjesta u i oko dvorane. Opušaka u pepeljarama uopće nije bilo – one su bile svuda po podu. Boce, limenke i plastične čaše bile su također svuda osim u vrećama za smeće. No, to je ipak malo manji problem. Mi to uvijek sve lijepo sortiramo i ostavimo u vrećama pred Centrom da si netko pokupi i unovči. Sigurno se pitate zašto vam sve ovo pričamo? Organizacijski tim u kojem je bilo oko osam ljudi mora sve to čistiti drugi dan.

Jedina stvar s kojom nismo zadovoljni u svemu ovome je nevoljkost mladih da pomognu počistiti nered koji su tako spremno pomogli učiniti. Bile su uvijek najavljene akcije čišćenja i gotovo uvijek nas se samo troje-četvero iz organizacijskog tima odazvalo. Nismo baš ni do kraja zadovoljni s kulturom ponašanja, ali smo svjesni da su gotovo svi mladi buntovni pa ako im kažeš da negdje bace smeće, oni će to baciti baš tamo gdje nije za to predviđeno mjesto. Neće imati obzira ni da izađu van prije nego izbace hranu koju su pojeli i već skoro probavili, a sad znamo da se neki ne suzdržavaju ni od vršenja velike nužde pred vratima naše dvorane. Pitanje je zašto svoj bunt odabiru izraziti na mjestu na kojem se svakodnevno druže i borave – s kojim to svjetonazorom točno ima veze? – organizacijski tim Ištekanog VAKUUM-a

Završne napomene i Ištekana post-VAKUUM-ska depresija

Možda je još malo prerano za velike zaključke jer se prašina još uvijek nije slegla. Organizacijski tim je izuzetno zadovoljan postignutim. Upoznali smo mnogo novih ljudi, stekli nova iskustva i bili mnogo puta u procesu zadivljeni s tim koliko se mladih talenata skriva u našem Varaždinu. Tužni smo što nemamo prilike čuti češće sve te mlade glazbenike koji su možda na putu do slave. No, mnogo je više razloga za veselje nego za tugu! Sada smo vidjeli da nas ima i da možemo svašta učiniti. Mi smo s organizacijskog aspekta sve obavili, publika je došla i podržala scenu i to je za početak sasvim dovoljno. Trebat će još proći neko vrijeme dok u mladim ljudima ne rehabilitiramo ideju pravoga štovanja glazbe i kulturu dolazaka na live sirke. Najvažnije od svega je možda da svim mladima koji su nezadovoljni sadašnjim stanjem u gradu – premalo sadržaja za mlade, premalo mjesta za svirke i drugih mjesta za razvijanje vlastitih sposobnosti – pokažemo kako je sve na nama samima! Imamo prostor u kojemu se održavaju kojekakva događanja (od radionica heklanja do gledanja filmova), ali sve ostaje na nama da to iskoristimo i da, po mogućnosti, napravimo nešto veće od svega toga. Mi vam možemo obećati da nećemo odustati od organizacije programa, a u to spada i razvoj varaždinske nezavisne glazbene scene. No, istovremeno vas pozivamo da ne odustanete od samih sebe i od velikih stvari koje zajedno možemo napraviti.

be-back-header

Vaš organizacijski tim Ištekanog VAKUUM-a

Što ti misliš? Komentiraj: