Krv – novčana naknada za heroje

Polako se bližimo kraju našoj suradnji s Kinom Galerija. Za one koji još uvijek ne znaju: Centar za mlade grada Varaždina – VAKUUM je lokacija na kojoj se prikazuju dokumentarni filmovi u sklopu projekta KineDok. Nadamo se, naravno, da im ovo nije i posljednja suradnja s Centrom za mlade grada Varaždina – VAKUUM-om. Ove srijede se prikazivao film pod nazivom Krv ruske redateljice Aline Rudnitskaye. Sljedeće srijede imate zadnju priliku da nam se pridružite u gledanju poučnih dokumentarnih filmova kad ćemo prikazivati film Igrači.

Dokumentarni film Krv govori o članovima mobilne stanice za doniranje krvi koja obilazi ruska sela. Radi se o posadi kombija koja se sastoji od vozača, blagajnice, liječnice, tri medicinske sestre i njihove pomoćnice. Oni se voze po raznim selima Lenjingradske oblasti i u različitim, prikladnim i neprikladnim, zgradama postavljaju stanicu za doniranje krvi. Za jednu punu donaciju krvi u Rusiji možete dobiti oko sedamnaest eura. U Hrvatskoj se obično od donatora uzima 450 mililitara krvi. Muškarci smiju darivati krv svaka tri mjeseca, a žene svaka četiri. Odrasli čovjek koji ima preko 55 kg ima više od četiri i pol litre krvi. Gubitak od 15% ukupne količine krvi naš organizam podnosi bez ikakvih negativnih posljedica. Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu upozorava da je darivanje krvi za novčanu naknadu oblik poslovno-trgovačkog odnosa te je veoma riskantno. „Donatori“ u tom slučaju često misle samo na novac koji će dobiti i prešućuju važne informacije o svojem sadašnjem zdravstvenom stanju, ali i o povijesti bolesti. U Hrvatskoj se provodi samo dobrovoljno darivanje krvi bez novčane naknade.

blood_money_by_dannn

Rusija svoju ekonomiju temelji uglavnom na izvozu nafte i plina. Metalna i drvna industrija su također vrlo razvijene. No, Rusija je velika zemlja i pati od nejednake razvijenosti svojih regija. Moskva i područje oko nje najviše pridonose ruskom BDP-u. Stopa nezaposlenosti se od 1999. godine više nego prepolovila. Jedan od većih problema je zastarjela infrastruktura u koju treba uložiti ogromne novce. Prema novom popisu skoro 16% Rusa živi u siromaštvu te jedva preživljava. Neki od njih su prikazani i na ovom dokumentarnom filmu. Stvarno svakakvi ljudi dolaze da bi donirali svoju krv i pomogli drugima te za to dobili novčanu naknadu. Tih jedva dvadeset eura je nekima od njih jedini prihod koji imaju. Na pitanje medicinskih sestara: „Što radite? Od čega vi živite?“ većina odgovara kako radi povremene poslove kao što je varenje i cijepanje drva. Mnogi od njih se ruše tijekom samog vađenja krvi, vjerojatno zbog toga što su gladni. Naravno, prije svakog doniranja krvi vi morate priložiti određene dokumente o povijesti bolesti i liječnik će vas pregledati i postaviti vam neka osobna pitanja. Dolazi puno ljudi koji ne zadovoljavaju kriterije doniranja krvi i mole medicinske sestre da im uzmu krv barem u pola cijene jer nemaju od čega živjeti. Neki vide problem u novčanoj naknadi koja se dobiva za krv. No, vrlo je teško gledati i kriviti te jadne ljude koji dolaze i mole da im se uzme krv.

59456_1

Postavlja se pitanje je li uopće bitno koji su naši motivi za doniranje krvi? Ako smo mi zdravi i naša krv ne može naškoditi onima kojima je namijenjena, mislim da motivi ne igraju preveliku ulogu. Jedino što bi bilo doista tužno za vidjeti je prizor u kojem imate malo donatora krvi kad novčane naknade nema, a čim vi za pola litre krvi ponudite dvjesto kuna, nastaje gužva i ljudi se bore za svoje mjesto u redu. Neki od redovitih dobrovoljnih donatora osjetili bi se uvrijeđenima pri samoj pomisli o tome da im se plati za njihovu krv. Najsigurniji donatori su oni koji su prošli razne testove i dolaze iz imućnijih obitelji i viših slojeva društva. Kod njih barem znate da to rade volonterski jer imaju i više nego dovoljno novaca. No, znači li to da siromašni ili oni kojima bi dobro došao taj novac gube svoju priliku da učine nešto plemenito i nekome pomognu? Gubi li se ono volontersko u volontiranju ako se za to dobiva novac? Svaki veliki biznis za sobom nosi razne opasnosti, a prodaja krvi definitivno ima potencijal da postane ogromni biznis. Već sad postoje međunarodne kompanije koje prodaju krv na veliko, to jest, koliko je već ima. Možemo se samo nadati da čelnici tih kompanija neće koristiti razne „prečace“ pa „progledati kroz prste“ onima koji ne zadovoljavaju uvjete, a potreban im je novac. Ljudi su skloniji lagati dok je u igri njihov vlastiti interes. U sistemu u kojem novaca nikad nema dovoljno, on je najveći motivator.

Zaista ostaje gorak okus nakon što vidite što prikazuje film Krv, ali iza svega toga se krije i nešto pozitivno. Tijekom cijeloga filma, tu i tamo – čisto da netko ne padne u totalnu depresiju – pojavljuju se ljudi koji pričaju kako su preživjeli radi donirane krvi. Nikad ne možemo znati kad će nama biti potrebna pomoć i to bi nam trebao biti dovoljan razlog da i mi doniramo krv. Svi koji doniraju krv nekome na kraju spase život. Neki od njih su za to dobili novac, ali spašavanje života i život sam ne mogu se mjeriti pomoću nekakvih izmišljenih sredstava razmjene. Prečesto zaboravljamo da su to samo komadi papira zbog kojih smo zaboravili cijeniti neke druge stvari.

59455_1

U sistemu u kojem živimo sve se može i mora prodati. Imućniji ljudi su pouzdaniji za gotovo sve stvari: njihova riječ vrijedi više, njihova djela vrijede više, njihova krv vrijedi više. Još jednom si moramo postaviti problematično pitanje: kako kriviti ljude koji bi prodali svoju krv jer nemaju što jesti? Spremni smo razglabati nadugo i naširoko o tome koliko je uopće plemenito donirati krv ako se za to dobiva novčana naknada. Spremni smo se pitati gdje je dostojanstvo tih gladnih ljudi koji prodaju čak i svoju krv. Moguće je da oni dostojanstva nemaju, ali pravo pitanje glasi malo drukčije:

Tko je zapravo tim ljudima uzeo njihovo dostojanstvo?

Odgovor znamo svi.

* Podaci o proceduri doniranja krvi preuzeti sa službene stranice hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu (HZTM) *

Što ti misliš? Komentiraj: