Grad lažnih obećanja ili Kako sam naučio prestati brinuti i voljeti kalorifere

“Centar za mlade? To je tam ‘di nema grijanja?” ili “Jel’ vam griju taj prostor?” rečenice su koje u posljednje vrijeme, kada je hladnoća svima utjerala zimu u svijest i podsvijest pa se oblačimo toplije nego je to i potrebno ne bismo li nekako odagnali i samu pomisao na nju, mi iz VAKUUM-a s pravom slušamo sa svih strana. Nama su pitanja o toj problematici neugodnija od same hladnoće. Zašto? Zato što smo, ponosni na ono što (potpuno volonterski) radimo u prostoru koji imamo na raspolaganju, a daleko je od idealnog u smislu funkcionalnosti (usprkos tome, oblikom, strukturom i pozicijom taj je prostor najadekvatniji za djelovanje centra za mlade, što je argumentirano i njegovom društveno aktivnom poviješću koje se mnogi rado sjete), ipak doživjeli svojevrstan neuspjeh vezan uz održivost našeg programa – zbog vremenskih prilika. Ovdje govorimo o savezu, dogovoru, partnerstvu s lokalnim vlastima u koji smo ušli kao naivna mladež prije sada već gotovo dvije godine. Sada, u situaciji koja ne obećava ništa, spremni smo sagledati stvar u kronološkom osvrtu te kroz uzročno-posljedične odnose, koji su do trenutnog stanja i problematike doveli. Da se razumijemo, bez ikakvih optužbi i osuda, zanima nas zdravorazumska logika i odnos vlastitih očekivanja spram nje.

Tko smo mi?

I u najcrnjim vremenima varaždinske scene civilnog aktivizma, koja se ogleda u jedva jednoj udruzi vođenoj od strane mladih ljudi (mlađih od 30 godina) s vizijom grada koji mlade prepoznaje kao potencijal za izgradnju održive, tolerantne i uključive lokalne zajednice, moguće je naći nekoliko onih koji žele više i spremni su uložiti, prvenstveno sebe i sve što znaju i mogu, da ideja ostane na životu. Nakon vrijednog rada i tek ponekih izlaganja u javnosti putem medija – više jer je to bilo potrebno za dobro VAKUUM-a nego jer smo željni medijske pozornosti, priznajemo – ima nas, fizički prisutnih prilikom većine aktivnosti koje se provode u prostoru VAKUUM-a, ali sada već i emocionalno vezanih uz ideju koju smo pod nazivom VAKUUM razvili svojim volonterskim angažmanom.

Govorimo o svima koji su ikad, u svojoj mladosti, sjedeći negdje vani, na klupi u parku, na ulici ili bedemima starog grada pomislili kako bi bilo dobro imati mjesto na kojem će moći slobodno izraziti svoje interese i kreativnost, naučiti nešto, zabavljati se, upoznati nove ljude.

U ovom trenutku se u operativnom smislu programom Centra za mlade – VAKUUM-a bavi 10-ak osoba. Uz sve one koji su na bilo koji način u kraćim periodima sudjelovali u akcijama oko uređenja i održavanja prostora i provedbe programa brojka se penje do 100-tinjak ljudi koji su sebe ugradili u prostor i ideju. No, kada govorimo o nama, ne mislimo samo na one koji se trenutno u ostvarenju vizije koriste prostorom bivšeg Doma željezničara. Govorimo o svima koji su ikad, u svojoj mladosti, sjedeći negdje vani, na klupi u parku, na ulici ili bedemima starog grada pomislili kako bi bilo dobro imati mjesto na kojem će moći slobodno izraziti svoje interese i kreativnost, naučiti nešto, zabavljati se, upoznati nove ljude. Govorimo o svim bivšim i sadašnjim članovima/cama savjeta mladih, članovima/cama aktivnih ili ugašenih udruga mladih, volonterima/kama i svima ostalima koji su na bilo koji način doprinijeli (više ili manje aktivno) ostvarenju ideje Centra za mlade u Varaždinu, koji je s djelovanjem počeo tog hladnog 5. prosinca prošle godine. A nas – nas ima srednjoškolaca/ki, studenata/ica, zaposlenih, nezaposlenih, svih zamislivih profesija, od vodoinstalatera, agronoma, pjevača, slikara do dizajnera, informatičara, novinara, ekonomista, tiših i glasnijih, više ili manje aktivnih. Ima nas dovoljno, a bit će nas i više. Tu ponajprije govorimo o svima onima koji su imali prilike vidjeti koliko se mnogo toga može učiniti s tako malo resursa (materijalnih i financijskih) uz dobru volju.

Što i kako radimo (ili smo radili do sada)?

Kako bi skrenuli pozornost na svoj dosadašnji rad i djelovanje u lokalnoj zajednici izradili smo infografike s numerički izraženim podacima o programima osmišljenima i provedenima angažmanom volontera/ki VAKUUM-a. Važno je naglasiti da kod izrade statistika namjerno nisu korištene financijske vrijednosti. Razlog tome je što je cjelokupan program dosad organiziran uz ulaganja od nula kuna. Nitko za svoj rad dosad nije plaćen, a rada je, i to ozbiljnog, itekako bilo. Vrlo smo doslovno shvatili onu da volonterski rad nije plaćen jer vrijedi malo, već jer je neprocjenjiv. Uistinu mislimo da je bila potrebna doza ludila i hrabrosti te izrazita motivacija za odraditi godinu dana koordinacije polufunkcionalnog (u određeno doba i nefunkcionalnog) prostora. Bilo je tu više od 100 volontera/ki i više od 60 različitih sadržaja u suradnji sa više od 60 pojedinaca/ki i organizacija i to potpuno nezavisno i volonterski.

Untitled Infographic (1)

Ipak, kako se neke značajne doprinose pojedinih aktera ove priče ne bi izostavilo, potrebno je naglasiti kako je Grad Varaždin u prostor uložio kupnjom tepisona za podove, konferencijske stolice, boje za krečenje zidova i računalo, a kasnije i ugovorio donaciju Bauwelt-a u iznosu od 15.000,00 kn.

Što smo mi učinili s prostorom i sredstvima koja su nam bila na raspolaganju? Za ukupno gotovo 1.200 mladih Varaždinaca/ki dosad smo osmislili i organizirali više od 60 različitih sadržaja – što zabavnih (Ištekani VAKUUM, Ex-fear-ience, druženje s građanima u okviru projekta Moj kvart provedenog u suradnji s KUD Hž-om, nekoliko izložbi fotorafija i likovnih radova, Boardgame night, MTG turniri, tribine, itd.), što edukativnih (radionice vektorske grafike, radionica izrade videa, WordPress, upravljanje osobnim financijama, predavanje o volontiranju) i kreativnih (izrada cofleka, taburea od plastičnih boca, prišivača, jazz dance, nakit od tkanina, likovna radionica, heklanja, kaširanje vunom, itd.) radionica. Kao dokazni materijal za utvrđivanje krivnje prilažemo fotografije.

Što nam smeta?!

Pa, za početak, teško je raditi ovo što mi radimo u prostoru koji se bez problema može koristiti samo kad nije zima, ljeto ili ne kiši. To nas tjera da vremenski sve ranije navedene sadržaje, pod uvjetom da smo dovoljno razumni da ne riskiramo svoje ili još gore zdravlje korisnika/ca programa koji se u prostoru odvijaju, ograničimo unutar najviše 3 mjeseca godišnje. Tada je, moramo priznati, zbog prostora koji sam po sebi potpuno odgovara zahtjevima društvenog centra, potpuno ugodno boraviti ondje.

Mi smo eto, dokazali da postoji potreba i interes za izvaninstitucionalnim sadržajima za mlade – srednjoškolce, studente i ostale dovoljno (ne)sretne da u svojoj zajednici nađu posao u struci i ispune svoje potencijale.

Tražeći krivca (kako to neminovno mora biti kad shvatite da vaše želje i mogućnosti nisu u skladu), nismo se nikad zalijetali i optuživali različite institucije već činjenicu da je zgrada stara, trošna, loših elektro i vodovodnih instalacija, krova koji je podlijegao zubu vremena te sada prokišnjava na više mjesta, prozori (staklene stijene) koji nikakve vanjske uvjete osim kiše ne mogu zadržati te neizostavnog zastarjelog i kompliciranog sustava grijanja čije je stavljanje u pogon vrlo skupo. I ne, nikako ne bismo željeli da Grad Varaždin kao javni partner u našem civilno-javnom partnerskom odnosu baca velike iznose novca poreznih obveznika i obveznika različitih komunalnih davanja i raznih pristojbi na nas nekoliko s idejama i voljom da se mladima pruži nešto zbog čega će umjesto života u egzilu odabrati život u Varaždinu. To je novac kojim se trebaju servisirati javne usluge poput: obrazovanja, zdravstva, javne zaštite, komunalnih usluga i, naravno, neizostavnog aparata javne administracije koja učinkovito kooridnira sve navedeno. I da ne zaboravimo: uloga javne vlasti je također baviti se društvenim skupinama u riziku ili u lošem društvenom položaju zbog nedostataka gospodarsko-političkih mehanizama.

Mi smo eto, dokazali da postoji potreba i interes za izvaninstitucionalnim sadržajima za mlade – srednjoškolce, studente i ostale dovoljno (ne)sretne da u svojoj zajednici nađu posao u struci i ispune svoje potencijale. Znači li to da institucije, smještene u grijane i klimatizirane prostore s uredima u kojima sjede dobro plaćeni ljudi, ipak ne rade svoj posao? Čemu alternativni sadržaji za koje ljudi pokazuju interes ako institucije rade svoj posao? Čemu volonteri/ke ako postoji dovoljno plaćenog profesionalnog osoblja koje se bavi rješavanjem društvenih potreba i problema? Ovo je samo dio procesa u kojem pokušavamo shvatiti tko smo mi, što radimo i što trebamo raditi od sada na dalje.

VAKUUM & Grad Varaždin deal 2014.

Utvrđivanje problema i izvora nezadovoljstva neminovno vodi na početak ove priče, ako ga tako možemo nazvati svi mi koji se sjećamo raznih lokacija na kojima su do sad u Varaždinu otvarani centri za mlade, kao i završetaka tih priča. 2014. godine postignut je dogovor između tadašnjeg saziva Savjeta mladih Grada Varaždina te je dogovoreno ishođenje zgrade bivšeg Doma željezničara od HŽ-a (vlasnika) na korištenje za potrebe Centra za mlade grada Varaždina. Grad Varaždin je preuzeo obvezu investicijskog održavanja zgrade, tj. prostora ukoliko udruge i njihovi članovi/ce i volonteri/ke dokažu da prostorom mogu upravljati te da za sadržajima koje nude postoji potreba i interes. Zgrada je dobivena na korištenje na rok od 5 godina od čega je do sad prošlo gotovo pola tog vremena. Formalno je Centar za mlade s djelovanjem počeo 5. prosinca 2014. godine pomalo pompoznim otvaranjem kojem je nazočio i gradonačelnik te sjedeći nekoliko desetaka minuta zaključio da je stvarno hladno i da treba osigurati grijanje.

Grad Varaždin je preuzeo obvezu investicijskog održavanja zgrade, tj. prostora ukoliko udruge i njihovi članovi/ce i volonteri/ke dokažu da prostorom mogu upravljati te da za sadržajima koje nude postoji potreba i interes.

Grijalo se te zime 2014./2015. tjedan dana, navodno zbog nekog programa HŽ-a u susjednoj zgradi. Nakon toga, nitko od formalno odgovornih za zgradu nije uputio ni jedno pitanje o tome što se tamo događa ni kakvi su uvjeti za boravak i rad na svemu što se svim raspoloživim kanalima promoviralo ne bi li se mlade animiralo da dođu i sudjeluju u aktivnostima. Nakon mjeseci rada u jaknama i kaputima kao opremi koja se podrazumijeva za spomenuti prostor, pokušaja grijanja grijalicama nabavljenim iz privatnih džepova, Savjet mladih bolnom je metodom istupa u medijima i javnom optužbom lokalnih vlasti izazvao kratku zabrinutost i obećanje da se počinje raditi na problemu (očito ne ovom o kojem ovdje govorimo). Zima je prošla, a mi nismo zaboravili hladnoću te je s početkom ljeta zajedničkim snagama Savjeta mladih i VAKUUM-ovaca inicirano pokretanje stvari oko grijanja i zgrade s mrtve točke. Odrađeno je i nekoliko sastanaka s kojekakvim dogovorima, ali bez zapisnika i podijeljenih odgovornosti i rokova. Ljeto je donijelo nove izazove u prostoru efektom dodatnog hlađenja zimi i dodatnog grijanja ljeti te se volonterski trebalo baviti time da se program prilagodi prostoru. Iako je i koordinacija ljudi zbog fluktuacije njihova broja bila pred izazovima, odustajanje nikad nije bilo opcija.

10862505_498113126993499_6605859765784160255_o

Nama se, da budemo iskreni, nikad nije baš dalo posjećivati gradsku vijećnicu – što zbog formalnosti samog mjesta i ljudi, što zbog ranije objašnjenog odnosa. No, kad je trebalo, bili smo spremni žrtvovati svoj underground status za koji stupanj više ili manje na termometru, koju kap manje sa stropa. Jesmo li sami krivi za neuspjeh? U rujnu je održan posljednji sastanak u Gradu s predstavnicima odjela komunala, HŽ-a, Savjeta mladih i naše malenkosti. Usprkos zahtjevu da to bude ranije, dogovoreno je donošenje odluke i rješenja problema grijanja sa sezonom koja počinje 1. studenog. Prostor su zaduženi došli pogledati već nekoliko puta i zaključeno je da je potrebna sanacija polovice krova i sustava odvodnje oborinskih voda te zamjena prozora (stakala). Zanimljivo je kako najčešće pitanje od strane gradskih djelatnika (dužnosnika) kad se nađu u posjeti u VAKUUM-u bude “A kaj vi tu imate?”.

[…] govorili [smo] svima zainteresiranima (kojih je sve više) za neki vid suradnje oko kreiranja programa da je najbolje pričekati vijesti od partnera (Grada).

Iako nam je s vremenom postajalo jasno da se odnos Grada prema nama nije promijenio, držali smo mogućnost rješavanja problema ili barem neki oblik komunikacije oko problematike otvorenom do zadnjeg dana i govorili svima zainteresiranima (kojih je sve više) za neki vid suradnje oko kreiranja programa da je najbolje pričekati vijesti od partnera (Grada). Nije nam puno trebalo da, bez obzira na sve, u suradnji sa svima koji se gotovo svakodnevno javljaju, definiramo program za studeni. Niti da vlastitim sredstvima kupimo električne grijalice za slučaj da hladnoća u studenom bude nepodnošljiva. Niti ćemo odustati od oslikavanja zidova koje smo zamislili organizirati.

Od svega zajedno, problem nije što postoji problem ni što je on možda nerješiv za Grad i vrijedne VAKUUM-ovce. Problem je komunikacija koja, ovakva nepostojeća, ipak komunicira više nego što je onaj koji ju odbija spreman i sposoban razumijeti. Mi smo u VAKUUM-u, kao amateri u velikom broju područja rada s kojima smo se bili prisiljeni suočiti, naučili da nije sposobnost (znanje i vještine) ono što će naš rad učiniti uspješnim već volja koju imamo u neograničenim količinama. Gdje je volja Grada Varaždina?!

10750344_494246144046864_5275021915889060834_o

VAKUUM tim

Što ti misliš? Komentiraj: