Algoritmima do sreće

Već duže vrijeme me zanima tema online datinga odnosno servisa koji omogućuju online pretraživanje partnera. U početnoj fazi mog interesa nisam imao profil na nekoj od dating stranica koje se danas nude. Najbolje je uvijek uvjeriti se sam, ali početne podatke sam prikupljao preko profila svojeg prijatelja koji je već onda jedno vrijeme prokušavao svoju sreću u online pronalasku srodne duše. Na prvi pogled, ali i dužim gledanjem u ekran, izgleda da je korištenje online dating stranice to vjerojatnije što vaše godine rastu. Pretraživajući preko profila spomenutog prijatelja, vidio sam da je muškaraca brojčano više. To mi se nije samo učinilo jer brojke ukazuju stvarno u korist muškaraca (55/45). Djevojaka ima svakakvih i ako slike ne lažu, neke od njih su prilično zgodne. Kako doći do njih stvar je principa na kojem radi pojedini dating site.

slika 1

HOT OR NOT

Danas postoje razne aplikacije koje funkcioniraju na principu koji se simpatično zove HOT or NOT. Stvar je vrlo jednostavna: dobijete na zaslonu svog računala ili mobitela sliku neke osobe i morate odabrati HOT ili NOT. To je svojevrsno lajkanje, a osoba koju ste označili kao HOT može to vidjeti. Korisnika ima toliko da možete provesti cijeli dan tražeći lijepe ljude. Princip ovakvih aplikacija i dating stranica je vrlo jednostavan, ali njihov problem je očit. HOT or NOT se bazira na površnom interesu na temelju izgleda. Nekima je to dovoljno i istina je! Dovoljno je za one night standove. Ali kad sutra saznaješ da ona voli tofu, a ti jedeš fini biftek… e tu nastaje neka vrsta problema.

Algoritmi i računice

Puno bolji pogled na situaciju na tržištu tijela i osobnosti daju dating servisi koji uz slike posjeduju i cijeli niz informacija koje korisnici odluče podijeliti s drugima. Uz to, postoji i čitav niz pitanja koji je praktički beskonačan jer ga mogu stvarati i sami korisnici i na temelju njega se računa kompatibilnost dviju osoba. Treba odgovoriti na određeni broj pitanja da bi se kompatibilnost mogla izračunati, a na čim više pitanja odgovorite, to će izračun biti točniji. Pojedini servisi imaju i prilično dobro „kreiranje“ psihološkog profila pa neke od tih servisa koriste i studenti psihologije za prikupljanje podataka. Odgovorivši na otprilike kojih 300 pitanja, možete saznati kakva ste osoba u odnosu na druge korisnike istog servisa vaših godina i vašeg spola. Ako vidite da imate iste stavove o nekim životno važnim ili nevažnim pitanjima, čitate isti žanr knjiga ili volite iste filmove, već imate zagarantirane razgovore do dugo u noć.

slika 2

„Počeo sam koristiti online dating u svrhu traženja partnerica jer mi je tako lakše curama prići nego u stvarnosti. Ovako sam prišao možda tri puta godišnje djevojkama i nije nikad dobro završilo. To je sad stvar pojedinih dating stranica, ali često se znalo dogoditi da mi sam servis kaže da je djevojka kojoj sam poslao poruku primila danas već previše poruka i da joj je moguće poslati poruku samo ako uplatim novce. Govorim sada o besplatnom online datingu. Plaćajući, dobivaš određene pogodnosti, ali mislim da do toga neću ni doći s obzirom na dosadašnju situaciju. S druge strane, nekad ni sam ne znam što bih rekao pa znam jedno vrijeme ne odgovoriti na poruke. Većina ne odgovara i moguće je da je to i zato jer se moja poruka izgubi u moru drugih. Zanimljivo mi je i to da navodno ima cura kojima se sviđam i lajkale su moj profil, ali jednom kad im se javim, one nikad ne odgovaraju.“ – M.K. (29), Poreč

Pronalazak partnera – nekad i danas

Prije svega radi se o tome da mi upisujemo ljudske – naše – parametre u računalo, a ono računa za nas. Ne bi na to trebali gledati ništa drukčije nego što gledamo na kalkulator samo što u slučaju dating servisa upisujemo ponekad i neke jako osobne stvari, a u kalkulator brojeve. Vjerojatno bi naše bake poludjele da čuju za ovakve načine pronalaženja partnera i ovakve načine razmišljanja, ali nećemo svi svoje partnere upoznati u fabrici dok nam kosa vijori na ventilacijskom zraku, a mi odrađujemo smjenu na najnovijem šivaćem stroju iz Njemačke koji je tvornica kupila. Da, to su lijepe priče za pričati unucima, ali nemamo više ni fabrika, a ni šivaće strojeve. Zadnje gdje se upoznaju raznovrsni i zanimljivi ljudi danas su hodnici fakulteta (našeg, ali i tuđeg), a nakon toga i za vrijeme trajanja toga već počinju dolaziti računi za koje treba netko zaraditi novce. Mnogo ljudi provodi večeri uz kompjutor. Neki igraju igrice, a drugi su već saznali da za prvi kontakt ne trebaju uopće izaći iz stana. Prilično primamljiva ideja! No, da ne bi ispalo da su pogodnosti dating servisa samo za šmokljane koji čitaju stripove i oblače se za maškare – ali i sve ostale -kone u likove iz LOTR-a – treba se samo posjetiti neki domaći dating servis.

Klasičan primjer korisnika je muškarac bilo koje dobi, najčešće slikan na motoru ili uz neko drugo vozilo. Ništa ne sugeriram, ali to su očito ljudi koji ne znaju nabrojiti sve marvelove junake i ne znaju što znači DPS! To su ozbiljni ljudi koji misle da bi im online dating mogao pomoći u pronalaženju partnera. Smatram predrasudama česta mišljenja o tome kako online dating servise koriste samo očajni ljudi koji uživo nisu sposobni nikog naći. Moguće je da ima takvih, ali moguće je da ima svakakvih. Možda neki ljudi nemaju sreće, a ja se kladim da bi netko tko bi išao svaki mjesec u drugi kafić, možda uspio imati toliko nesreće da uvijek promaši nekog za sebe.

slika 3

„Kada sam shvatio da monogamija nije za mene, počeo sam tražiti partnericu na stranicama za online dating. Izašao sam na nekoliko spojeva i ubrzo upoznao divnu curu s kojom sam sada već skoro godinu dana. Više puta sam od tih stranica dobio točno ono što sam htio, tako da za mene funkcioniraju puno bolje nego upoznavanje uživo, što mi baš i ne ide. Istina je da na tim stranicama cure često uopće ne odgovaraju, ali to je zato što obično dobivaju 10-ak poruka dnevno, dok mi muškarci dobivamo možda 1 poruku mjesečno. Zato treba ostati realističan, strpljiv i pozitivan i kontinuirano raditi na svom profilu. Ionako većina poruka koje te cure dobivaju su nešto u stilu Bok, kaj ima? No, lako je biti kreativniji od toga.“ – M.M. (24), Zagreb

Matematika poslije

Trebalo bi i dalje izlaziti van i socijalizirati se uživo. Nitko ne kaže da neki ljudi koji komuniciraju samo online nemaju probleme. Poenta je samo u tome da čovjek uza sve to može povećati šanse za uspjeh, a i uštediti mnogo živaca i vremena. Internet danas manje-više svi koriste. On je postao ideološka osnova za mnoge uspješne veze. Razgovori preko facebooka, neke druge društvene mreže ili dating servisa su u većini slučajeva danas kao nekakvi prijamni ispiti koje ljudi moraju položiti prije nego odlučimo nešto ozbiljnije s njima. Riskiramo otuđenost, ali s druge strane štedimo i sebi i drugima vrijeme. Htjeli mi to ili ne, granica između virtualnog i stvarnog sve se više zamagljuje. Neprirodno i prirodno su ionako koncepti koje mi namećemo stvarima koje želimo labelirati kao ispravne i/ili krive. Moglo bi se reći da „poziv budućnosti“ postaje sve glasniji, a uskoro neće trebati biti potrebno više od klika mišem. Zašto zapravo ne bi dali računalima da računaju za nas? Postoji neki predosjećaj da bi takve računice mogle biti naša budućnost. Takvim računicama ipak pružamo malo veći otpor jer se one tiču intimnih, gotovo svetih stvari. Još uvijek te ljudi čudno pogledaju kad kažeš da si našao partnera online. Pitanje je samo vremena kad će to postati uobičajenije. Možda će naša djeca ismijavati ideju da smo nekog upoznali u „stvarnom životu“ (gejmerski termin: RL – real life koji je u suprotnosti s terminima online, ingame, nečim što predstavlja virtualno).

slika 4
Ja: Upoznao sam tvoju baku pred jednim noćnim klubom u kojem smo imali gažu. Stvarno smo rasturili te noći…
Unuk: Noćni Klub? To je neka izumrla društvena mreža?
Ja: Ne sinko! Pravi noćni klub u kojem su se održavale svirke. RL noćni klub.
Unuk: Čekaj… upoznao si baku na cesti?

Što ti misliš? Komentiraj: